Archive for the FILMSKE KONTEMPLACIJE Category

Ana Stojković, urednica portala ZOONCOOLION dobila priznanje za promociju turističke manifestacije za film ,,Pyramid Festival na planini Rtanj”

Posted in FILMSKE KONTEMPLACIJE, KULTURA with tags , , , , , , on August 2, 2026 by zooncoolion

Piše: Redakcija

Foto: Ana Stojković/ Milorad Marsenić

Jubilarni 10. Internacionalni festival turističkog i ekološkog dokumentarnog filma „Vrmdža fest 2026“ održao se juče pod vedrnim nebom Latin grada.

Suzana Stamenković, novinarka, dobila je nagradu ,,Petar Lalović”, ekološko prizanje za dugogodišnji rad u oblasti ekološko -dokumentarnog filma.

Slaviša Krstić, direktor Vrmdža festa

Ana Stojković,



urednica portala

Zooncoolion

Marko Lakić, dugogodišnji novinar ,,Politike” i Milan Bobić dobitnici su priznanja za najbolji novi sadržaj na internetu u domenu očuvanja istorijskog nasleđa u okviru Politikinog podkasta ,,Velika slova.”

,,U Vrmdžu sam došao da bi sa kolegom Milanom Bobićem primio nagradu. Mi smo autori podkasta ,,Velika slova” koji se bavi nacionalnom istorijom. Istoriju, tj manje poznate detalje tumačimo kroz originalne predmete. Ja sam inače kolekcionar antikviteta. Bavim se time, bez malo trideset godina. Potpuno je druga dimenzija kada imate originalan predmet koji vam daje neku vezu sa prošlim vremenima. Trudimo se da kroz prizmu ,,Politike”, najstariju medijsku kuću na Balkanu, to ostane ozbiljno i primereno a ne popilistički i jefitino. Rezultati daju nadu da ćemo nešto ozbiljno i uraditi” – kaže Lakić.

Urednica portala Zooncoolion, novinarka i multimedijalna umetnica, Ana Stojković, dobila je priznanje za promociju turističke manifestacije u oblasti ekološko – dokumentarnog filma za film ,,Pyramid festival na planini Rtanj.”

Nagradu za najbolji turistički TV film osvojila je novinarka TV Prva Ana Rajković za dokumentarni film Kosovski manastiri.

Priznanje je dobio i novinar televizije B92 Dragan Panić Panja, kome je žiri dodelio nagradu za originalnu filmsku priču za dokumentarni film “Lude krave.”

Novinarka Marijana Stevanović, dobila je posebno priznanje za doprinos očuvanju prirodnog dobra za dokumentarni film “Bukove šume”.

Ukoliko želite da pomognete u radu ovog portala možete donirati na sledeće brojeve žiro računa:

OTP BANKA:

Broj Žiro računa: 325930070548544149

Ili uplatama na paypal: ana.t.stojkovic@gmail.com

Марина и Ђаво

Posted in CRTICA, FILMSKE KONTEMPLACIJE with tags , , , , , on July 31, 2026 by zooncoolion

Пише: Милан Дујовић

Основна примедба на хорор-жанр (на филму и у литератури) са хришћанског становишта јесте то да се у њему нечистим силама дају “плот” и појавност, које оне у стварности не могу да достигну, чиме им се чини непотребна услуга, придодаје на моћи над гледаоцем или читаоцем итд.

Међутим, и хришћанска уметничка традиција познаје изображавање ђавола, наравно тако како једино може да се нагласи његов онтолошки статус у односу на Добро и Творевину као такву, као апсолутну сенку, концентрат таме и симболичко, од правих садржаја испражњено, наличје бића, али и драматуршку подређеност у односу на светост, као нпр. на иконама које показују како га света Марина доводи “к познанију права” .

Дакле, ни хришћанска уметност не признаје да је игнорисање видљивости демона исто што и победа над њима.

Ђаво се не појављује да би се потврдио као део Божије творевине, него да би се поставио наспрам ње и да би се нагласила онтолошка супротност у односу на њу, па и да би му се одрекла могућност да постоји било где изван света духова и примисли. Што није било могуће док је ђаво био скривен у односима, конвенцијама, иза устаљених норми живота, које успављују духовно чуло човека и чине га тромим за борбу и изједначавају онтолошки статус демона и нпр. људске психе или људског тела.

Сваки добар хорор-филм, као суштинско чедо макар и апостатичке фазе хришћанске културе, полази од ове свести.

У Јеванђељу, ђаво остаје скривен чак и таквој сакралној клими каква је владала у израиљској заједници, где је све било номинално у знаку покорности Богу и прослављања Његовог имена. Остаје скривен, све док се не појави Господ и каже фарисејима да је “њихов отац ђаво” .

Онда демони излазе на видело, дајући од себе гласа и кад их прогна (а никад уништи) – Господ бива оптужен од баш оних “чији је отац ђаво” да то ради “уз помоћ Велзевуула, кнеза демонског” .

На то Он одговара да “ако сотона изгони сотону, дошло је Царство Божије” . Дубоки смисао ових речи је у томе да је ђаво опасан онда кад је скривен, а кад демон почиње да насрће на демона, онда се њихово царство распада пред онтолошким устројством у коме више нема места за од Бога одметнуту вољу.

Проблем са хорор-филмом није у нечистим силама које се појављују (штавише, боље је да се појављују, него да се правимо да не постоје) , него то што у тим филмовима не постоји света Марина, ништа и нико ко би потврдио својом светошћу да Творевина у којој се једном јавио Богомладенац не може више бити у власти сила које изопачују Лик Божији у човеку.

Ukoliko želite da pomognete u radu ovog portala možete donirati na sledeće brojeve žiro računa:

OTP BANKA:

Broj Žiro računa: 325930070548544149

Ili uplatama na paypal: ana.t.stojkovic@gmail.com

10. Internacionalni festival turističkog i ekološko dokumentarnog filma VRMDŽA FEST 2026

Posted in FILMSKE KONTEMPLACIJE, KULTURA, REKLAME, REPORTAŽA, VESTI with tags , , , , , , , , on July 27, 2026 by zooncoolion

Foto: Ana Stojković i Milorad Marsenić

Piše: Redakcija



VRMDŽA FEST 2026, jedinstvena kulturna manifestacija, održaće se 01.avgusta u selu Vrmdža.

Organizator festivala je LAG RTANJ ( Lokalna akciona grupa Rtanj ) uz podršku Mesne zajednice Vrmdža i pod pokroviteljstvom Opštine Sokobanja.
Partner festivala VRMDŽA FEST 2026 – je „Forum Artistikum“ Niš. Slaviša Krstić predsednik je LAG RTANJ-A.

Selo Vrmdža u poslednjih 10-ak godina postalo je prava turistička atrakcija. Više hiljada posetilaca svake godine poseti selo, i to pre svega ljubitelji prirode. Veliki doprinos u očuvanju kulturnog indetiteta, oživljavanju i razvoju sela Vrmdža ima i jedinstvena kulturna manifestacija VRMDŽA FEST što može da bude kao primer modela za razvoj sela u Srbiji.

U Srbiji gotovo i da nema ovakvih manifestacija na kojim bi se prezentovali ekološki i turistički dokumentarni filmovi, kao
i filmovi o etno kulturi, jer filmovi ovog sadržaja imaju edukativnu, a isto tako i zabavnu funkciju. Manifestacija podrazumeva organizaciju i realizaciju jubilarnog, desetog po redu Internacionalnog festivala turističkog i ekološkog dokumentarnog filma.

Razlog uvođenja ove kategorije leži u činjenici da je „ VRMDŽA FEST“ jedan od retkih filmskih festivala koji se održava u prirodnom okruženju, podno Latin Grada gde ima ostataka rimskog utvrđenja iz 3.veka, i da sama Vrmdža predstavlja
jedno od retkih sela u Srbiji u koje se ljudi doseljavaju.


Na festivalu se dodeljuje Grand Prix za najbolji film, koji nosi naziv „Latin grad“. Počevši od
2018, na festivalu se dodeljuje i Priznanje za poseban doprinos podizanju ekološke svesti na filmu,
koje nosi ime jednog od najvećih autora filmova o prirodi Petra Lalovića. Program manifestacije 10.”Internacionalni festival turističkog i ekološkog dokumentarnog filma VRMDŽA FEST 2026″


Festival je takmičarskog karaktera, dok celokupan program sadrži takmičarski i revijalni deo.
Filmovi na festivalu snimljeni su tehnikom filmskog ili televizijskog zapisa.


NAGRADE:


Za najbolji film festivala GRAND PRIX “LATIN GRAD” VRMDŽA FEST 2026
-za najbolji TV film oblast TURIZAM
-za najbolji film oblast TURIZAM
-za najbolji TV film oblast EKOLOGIJA
-za najbolji film oblast EKOLOGIJA
-za najbolji TV film oblast ETNO KULTURA ŽIVOTA NA SELU
-za najbolji film oblast ETNO KULTURA ŽIVOTA NA SELU


PROGRAM FESTIVALA VRMDŽA FEST ZA 01. avgust (subota ) _ selo Vrmdža, (Opština
Sokobanja
)


Od 15:00 -17:00 časova doček, prihvat i smeštaj gostiju i učesnika u realizaciji festivala
Od 15:00 – 18:00 časova svečani ručak u etno restoranu “Vodenica kod deda Mije” za goste i
učesnike u realizaciji festivala
Od 18:30 – 20:00 časova REVIJALNI deo festivala
-Uživo filmska muzika “LAS MADONAS”

  • Prikazivanje filmova koji ne budu izabrani za takmičarski deo programa
    OTVARANJE VRMDŽA FESTA u 20:00 časova
    -Dodela priznanja „Petar Lalović“
  • Proglašenje pobednika VRMDŽA FEST-a, dodela nagrada i priznanja
    U 20:35 časova
  • Projekcija nagrađenih filmova
    U 23:15 časova zatvaranje filmskog festivala VRMDŽA FEST 2026 , sa željom da ponesete lepe
    utiske iz Vrmdže.
    Organizator LAG RTANJ

Ukoliko želite da pomognete u radu ovog portala možete donirati na sledeće brojeve žiro računa:

OTP BANKA:

Broj Žiro računa: 325930070548544149

Ili uplatama na paypal: ana.t.stojkovic@gmail.com

,,Pomahnitalost i Ataraksija”u Soko Banji

Posted in DRUŠTVO, FILMSKE KONTEMPLACIJE, KULTURA, LIFE STYLE, PESME with tags , , , , , , , , , , , , , , , , , , on July 23, 2026 by zooncoolion

Piše: Redakcija

Foto: Marinka Stojković

Multimedijalna umetnica, Ana Stojković, promovisala je svoj prvi roman pod krošnjama sokobanjskog parka uz muzičku pratnju Bobana Jovanovića, aka. Bobbi Brown.

Čitala je odlomke iz knige, dok su u hladu drveća bile postavljene i njene slike. Prolaznici su imali jedinstvenu priliku da vide galeriju na otvorenom dok su slušali odlomke iz njene knjige.

Cena knjige je 1100.dinara.

Ukoliko želite da pomognete u radu ovog portala možete donirati na sledeće brojeve žiro računa:

OTP BANKA:

Broj Žiro računa: 325930070548544149

Ili uplatama na paypal: ana.t.stojkovic@gmail.com

Paleta

Posted in EKLEKTIKA, FILMSKE KONTEMPLACIJE, KULTURA with tags , , , , on July 16, 2026 by zooncoolion

Piše: Ana Stojković

Ilustracija: Albert Zelda

I’m preparing my first solo exhebition.

Just a little trigger to imagine my work.

Hvalae you soon somewhere over the rainbow.

Ukoliko želite da pomognete u radu ovog portala možete donirati na sledeće brojeve žiro računa:

OTP BANKA:

Broj Žiro računa: 325930070548544149

Ili uplatama na paypal: ana.t.stojkovic@gmail.com

La Grande Bellezza u Aleksincu

Posted in DRUŠTVO, FILMSKE KONTEMPLACIJE, ISTORIJSKA ARHIVA, KULTURA with tags , , , , on July 6, 2026 by zooncoolion

Aleksinac, trodnevna prestonica nauke

Velika istočna kriza i Prvi srpsko-turski rat 1876. godine

Piše i fotografiše: Ana Stojković

Dr Dragan Aleksić

Dr Sofija Božić

Ljiljana Ćumura

Aleksinčani su, od 29. juna do 1. jula, imali nesvakidašnju priliku da u svom gradu prisustvuju radu međunarodnog naučnog skupa koji je održan na temu: Velika istočna kriza i Prvi srpsko-turski rat 1876. godine.
Skupu je prisustvovalo 28 naučnika (svi sa naučnim ili visokoškolskim titulama) od kojih je 15 bilo iz inostranstva. Zaključujemo da Aleksinac nikada nije imao čast da bude domaćin ovako značajne naučne manifestacije.

Pukovnik

Dr Slobodan Đukić

Naučni skup je organizovan povodom 150 godina od izbijanja Prvog srpsko-turskog rata 1876. godine, u kome su se glavni događaji odigrali upravo u našem kraju (proglas o objavi rata Turskoj 1876. godine pročitan je na Rujevici, najveća srpska pobeda bila je na Šumatovcu, u Deligradu je knez Milan proglašen za kralja, u Gornjem Adrovcu je poginuo pukovnik Rajevski, koji je Lavu Tolstoju poslužio kao uzor za grofa Vronskog u romanu Ana Karenjina, jednom od najznačajnijih dela svetske književnosti).

Dr Jasmina Ahmetagić

Inicijator skupa bio je naučnik, Dragan Aleksić, rodom iz Aleksinca.U organizaciji skupa učestvovala su četiri naučna instituta i aleksinački Centar za kulturu i umetnost.

Dr Kristina Miličić

Čitava organizacija skupa bila je na najvišem nivou, u šta smo se i sami mogli uveriti svojim prisustvom.
Lepo odabran muzički program, u izvođenju hora „Šumatovac”, bio je primeren samoj temi skupa.

Hor ,,Šumatovac”

Na otvaranju se prisutnima obratio Sava Stambolić, šef kabineta ministra nauke i pohvalio značaj ovog skupa kako za očuvanje istorijskog sećanja tako i za očuvanje nacionalnog identiteta. S njim je za vreme ceremonije otvaranja bio i dr Ivica Đalović,
specijalni savetnik ministra nauke. Kako je naglasio predstavnik Ministarstva, skup su finansirali Ministarstvo nauke, tehnološkog razvoja i inovacija i Ministarstvo kulture.

Sava Stambolić, šef kabineta ministra nauke

U ime organizatora obratili su se dr Aleksandar Rastović, direktor Istorijskog instituta iz Beograda, i dr Dragan Aleksić, predsednik Organizacionog odbora naučnog skupa, inicijator i glavni protagonista ove naučne manifestacije. Dr Aleksić je istakao da je ovaj naučni skup posvećen jednom važnom datumu za istoriju srpskog naroda, datumu ulaska Srbije u rat s Turskom u kome je ostvarila svoje najvažnije nacionalne ciljeve: oslobodila je jedan deo neoslobođenih srpskih teritorija i, na Berlinskom kongresu dve godine kasnije,stekla punu nezavisnost.

Dr Dragan Aleksić

Učesnici skupa izlagali su svoje radove na srpskom i engleskom jeziku. Stručni sadržaj referata nećemo komentarisati, već ćemo to prepustiti kompetentnim kolegama iz odgovarajućih naučnih oblasti. Ono što nam je bilo posebno zanimljivo jeste to što su brojne teme bile posvećene kulturi sećanja i kolektivnom pamćenju, kao i pitanjima iz kulturne istorije koja osvetljavaju odjeke ovog rata u književnosti, poeziji, pozorištu i stvaralaštvu pisaca kao što su Tolstoj, Dostojevski, Pekić. Trećeg dana je organizator poveo sve učesnike u obilazak lokacija na kojima su se odigrali istorijski događaji razmatrani na skupu: Gornji Adrovac, manastir Sveti Roman i Deligrad.

Ljiljana Ćumura

Milena Miletić

Spoljni saradnik

Ana Stojković

Zooncoolion

Skup smo pratili mi, međunarodni portal Zooncoolion, dopisnica Politike i lokalni medij Radio Aleksinac

Ninoslav Miljković

Sa žaljenjem konstatujemo da događaj nisu pratili predstavnici regionalnih i domaćih medija.
Takođe, skup nisu udostojili ni domaćini i veći broj zvaničnika aleksinačke lokalne samouprave, Vojske Srbije i Srpske pravoslavne crkve. Verovatno je razlog tome to, što ili nisu bili obavešteni, ili su imali važnije obaveze. Da li je ovo propust organizatora Centra za kulturu, ne znamo, ali znamo da su Aleksinčani imali bisere koji su bili rasuti pred palanačkim autističnim pijunima.

Lokalni ,,kralj” nije otvorio skup. Lokalni predsednik CK nje zatvorio skup. Otvorio, da.

Iz pouzdanih izvora znamo da ,,oco” Opštine Aleksinac nije došao jer skupu nije prisustvovao ministar Selaković.

Nadamo se da će Aleksinčani, zahvaljujući svojim posvećenim sugrađanima, imati priliku da ponovo prisustvuju veličanstvenom romantično – naučnom skupu koji kao da je režirao sam Sorentino, a ne naučnik, doktor istorijskih nauka, gospodin Dragan Aleksić. Zašto bi Aleksinac bio poznat samo po nesrećama, kada imamo izvanredne naučnike, patriote koji su napravili međunarodne naučne karijere kako na domaćoj tako i na svetskoj sceni? Retorikom naučnog plesa filmska magija na sceni dasaka treba biti zamenjena scenom prirodnog ambijenta neke crkve. Možda Ruske. Uz pratnju simfonijskog orkestra.

Ukoliko želite da pomognete u radu ovog portala možete donirati na sledeće brojeve žiro računa:

OTP BANKA:

Ana Stojković

Broj Žiro računa: 325930070548544149

Ili uplatama na paypal: ana.t.stojkovic@gmail.com

Hvala

Срећа, пази, снима се!

Posted in DRUŠTVO, FILMSKE KONTEMPLACIJE with tags , , , , , on November 18, 2025 by zooncoolion

Или о мудрости и вештини да се нађе срећа док се бори против погано подмукле и тешке болести

Пише и Фотографише: Милена Милетић

„Кад си срећан лупи тада длан о длан“, орило се у великој сали Центра за културу у понедељак вече, по завршетку пројекције документарног филма „Срећа, пази, снима се“, редитеља Душана Визића док је разнежена публика, понешто и уплакана, следила стихове те холандске дечије песме заједно с двема главним учесницама овог узбудљивог и поучног остварења – Горицом Ђокић и Селеном Рибић. С добрим разлогом – филм који је неуобичајено бројна публика гледала у понедељак, 16. новембра, тиче се хиљада  наших грађана, заправо сваког од нас, јер се бави једном од најтежих болести савременог доба – карциномом јајника. Али и изласком из страшног кошмара у коме се, због ове болести, одједном нађу хиљаде жена и њихове породице.

Замислите да живите свој живот уобичајено –идете на посао, решавате породичне проблеме, уз мало среће имате и пријатеље с којима повремено излазите. Ако то дозволи сулудо захуктали животни ритам због кога, рецимо, не стижете код лекара. Баш то – лекар, контролни преглед – одлажете из недеље у недељу. А и зашто би сте ишли, добро сте. Све док се једног дана некако не обрете у ординацији и лекар вам не изда хитан упут за даље прегледе. Јер – имате рак јајника, веома подмуклу болест која, за разлику од многих, нема најаву, увод и разраду, болест коју лекари често  не могу да уоче обичним прегледом. Постаје видљива тек у веома узнапредовалој фази. Болест која се чак и у хируршком смислу тешко оперише а свака операција, како то рече професор др Александар Стефановић, директор Универзитетске клинике за гинекологију и акушерство, више личи на скупљање гомиле конфета. Јер даље лечење зависи од те прве операције, од тога јесте ли успели да скупите и одстраните све те врло злоћудне ‘конфете.’ А баш то ову болест чини врло специфичном – болест је индивидуална јер је такво и свако људско биће, па тражи и посебан приступ у лечењу за говото сваког пацијента. „У овом случају не можеш дати свима све и зато је тумор јајника у пуној мери покренуо персонализацију медицине“, рекао је профсор Стефановић.

Статистика тумора јајника је поражавајућа – сваке године у Србији оболи око 800 жена а половина изгуби битку. Или, сваког дана три жене оболе а једна умре. Од 78 жена, 1 се суочава с овом болешћу и пролази кроз веома тешку, сложену и неизвесну борбу у којој струка али и лични однос према себи и болести играју кључну улогу.

„Она је мене звала из болнице, замолила да јој донесем неке ствари, и саопштила о чему се ради те да ће победити“, казала је једна од учесница у филму о Горици Ђокић. Борбеност и спремност да се прихвати све што иде уз болест и лечење су, показаће се, од кључне важности. Јер, ово није само прича о терапијама, мучнини од хемотерапије, опадању косе – нешто што многи виде као главни тренутак суочавања, кад морате да одете код фризера и кажете „шишај све, на нулу“. А што вам удари на идентитет. „Коса се врати“, каже Горица Ђокић која је целог живота поносно носила своју врану гриву као заштитни знак, и одједном… „Али лимфне жлезде, јајници, материца,  цео ваш репродуктивни систем – не.“ Нема више шансе за децу, барем не своју. „Увек има довољно деце коју нико није хтео, може се усвојити дете, видећемо“, каже о том веома болном делу губитка функције Селена Рибић која се са 24 године суочила са овом болешћу и победила.

У преводу, обе јунакиње филма говоре и о томе како наћи срећу опет у околностима које су све само не срећне. То је она стара – само да је глава на рамену, биће све. И буде. Човек је сувише сложено биће и не може се сводити само на неколико функција. Зато је овај филм и прича о сукњи боје лимете са лицима неких жена, тетоважама, изласку пред људе без косе и обрва, како се улепшати и надокнадити изгубљене атрибуте лепоте, о млађем брату који изненада мора постати старији, како живети у пуној мери и упркос злом „осмом путнику“ што се уселио у тело… Где се то проналази мир и духовна снага. Или, како рекоше јунаци филма – срећа и како је наћи. Да, баш то – у овом филму нећете слушати суве и помало туђе медицинске изразе и податке. Гледаоц ће видети запањујућу снагу и мудрост што воде ка изласку из мрака. Уз праву струку, разуме се, а не магове с интернета који ће објаснити да су сода бикарбона или какво друго свакодневно средство баш то чудо што лечи рак и друга тешка обољења.

За крај, али нипошто најмање важно – филм је подржало удружење „Проговори“ које се бави подршком пацијентима оболлелим од рака репродуктивних органа.

Film

Posted in FILMSKE KONTEMPLACIJE with tags , , , on October 31, 2025 by zooncoolion

Deliver me to Nowhere

Piše i totografiše: Ana Stojković

Nebraska

Većinu svog života proveo sam kao muzičar mereći udaljenost imeđu američkog sna i američke stvarnosti” – Brus Springstin

Brus Springstin

Junaci pesama Brusa Springstina ispevani u rok stilu slikajući egzistencijalnu stvarnost radničke klase Nju Džersija dovela su ga na vrhunac slave 80 -tih godina, te su ga u jednom trenutku tadašnji predsednici Ronald Regan i Vilter Mondijal svojatali i poistovećivali sa političkom doktrinom njihovog doživljaja patriotizma.

Brus je kritikovao Vijetnamski rat, a predsednici su ga 1984. uzdizali kao muzičara koji veliča patriotizam, iako je patriotizam lična opredeljenost duše, a ne politički čin. Bar u umetničkom svetu.

Nadahnuće da pišem baš o Brus Springstinu je upravo novi film pod nazivom ,,Deliver me to Nowhere.”

Dunja I Ana

Ovu biografsku filmsku priču melanholičnog karaktera ekranizovao je i režirao Skot Kuper koji je ujedno i scenarista filma. Scenario je napisan prema knjizi ,,Deliver me from Nowhere” objavljenoj 2023.godine autora Varena Zejnsa. U filmu su korišćeni elementi autobiografskog snimka sa koncerata ,,Born to run” Brusa Springstina.

Brusa Springstina glumi Džeremi Alen Wajt, a hronika ličnog i profesionalnog života tokom profesionalne borbe za album ,,Nebraska” utkani su u filmski i scenarijski pejzaž kroz oko i pero režisera.

U filmu glume još i Dẓ̌eremi Strong, Pol Valter Hauser, Stiven Grejam i Odesa Jang.

Pre početka filma aleksinačka legenda muzičke scene Vlada Veljković, koji je imao prilike da ode na koncert Brusa Springstina, odao je počast ovoj muzickoj legendi svirajući numere njegovih pesama na gitari i usnoj harmonici.

Projekcija filma je bila u filmskoj sali Doma kulture u Aleksincu i nije bila posećena. Nekoliko fanova Vlade Veljkovića i ljubitelja muzike Brusa Springstina bili su prisutni.

Film poseduje nostalgični ton, vrhunsku fotografiju, odličan scenario. Kadrovi su fantastični, pomešani sa Brusovim realnim muzičkim delovima koncerta.

Film traje više od dva sata i moja jedina zamerka je ta što nije bilo više elemenata muzike sa Brusovih koncerata koja je revolucionarna na sceni kao i sam rokenrol. Jer tako razbija tešku i melanholičnu dramu glavnog junaka.

FILM: NOSFERATU

Posted in FILMSKE KONTEMPLACIJE with tags , , , , , , , , , , on January 22, 2025 by zooncoolion

Da li je zlo u nama ili van nas?

Piše: Ana Stojković

Dugo očekivani horor film Roberta Egersa ,,Nosferatu” koji je premijeru imao pred beogradskom publikom 2. janura stigao je i u aleksinački bioskop.

Ljubitelja horor filmova nije bilo mnogo na premijeri u Aleksincu, ali svakako dovoljno da se film prikaže.

Robert Egers iza sebe već ima zavidnu filmsku karijeru. Filmovi ,,The Witch”, ,,The Lighthouse”, i ,,The Northman” već imaju kultni status među ljubiteljima njegovih horor filmova.

Ono što je zanimljivo vezano za rediteljevu inspiraciju ovog rimejka ,,Nosferatua” iz 1922. godine jeste to da je Egers bio pod uticajem našeg filma ,,Leptirica”, filmskog ostvarenja Đorđa Kadijevića, iz 1973. godine koji je snimljen prema pripovetci Milovana Glišića “Posle devedeset godina.”

O fasciniranosti ,,Leptiricom” Egers je govorio na različitim filmskim panelima. Upravo će u februaru u Linkoln Centru, u Njujorku, govoriti o inspiraciji za film na reviji filmova po njegovom izboru. Na filmskom maratonu pod nazivom ,,Conjuring Nosferatu” po izboru Egersa biće prikazani filmovi koji su uticali da ,,Nosferatu” dobije sadašnji oblik. Među njima će biti i naša ,,Leptirica.”

Za one koji se ne sećaju kultne ,,Leptirice” strašniji srpski film od njega ne postoji. Bar se ja nisam toliko uplašila gledajući sinoć novog ,,Nosferatua” koji će sigurno postati još jedan kultni ,,vampirski” film nakon Kopolinog ,,Drakule” ili Đordanovog ,,Intervjua sa Vampirom” iz ’94. godine.

Priča je jedinstvena i kod ,,Drakule” i novog ,,Nosferatua.”

Zlo se zaljubljuje u bolešljivu glavnu protagonistkinju i opseda je kompletno. Kako u snu tako i na javi. Da li je zlo u nama ili van nas, postavlja se pitanje tokom filma.

Da Vam film ne bih prepričavala, svakako preporučujem odlazak u bioskop iako nisam ljubitelj horora, ali vampirskih priča da. Svakako mi je bilo lepše da gledam Džona Malkoviča kao Drakulu jer ima dva oblika. Jedan ljudski, a drugi đavolski od današnjeg ,,Nosferatua” koji sve vreme ima nakazni oblik, a seksualne scene sa glavnom protagonistinjom, inače glumicom Lili Rouz Melodi Dep, ćerkom Džonija Depa i Vanese Paradis, kojoj je ovo, čini mi se, jedna od prvih glavnih uloga na filmu posle nekoliko zapaženih serija, su brutalno zastrašujuće.

Odlična režija, vrhunska fotografija, odličan scenario, ali ne dovoljno ,,romantičan” kao ,,Drakula”. Bar meni.

Tokijska sonata

Posted in FILMSKE KONTEMPLACIJE with tags , , on January 15, 2024 by zooncoolion

Piše: Aleksandar Petrović

Evo filma iz Japana, koji bi mogao biti snimljen u Francuskoj ili, recimo, Srbiji. Reč je o univerzalnim, u svakoj sredini prepoznatljivim temama: ekonomska nejednakost, kriza porodice, opadanje roditeljskog autoriteta, traganje za smislom u haotičnom svetu.

Reditelj Kijoši Kurosava (Kiyoshi Kurosawa), poznat je, inače, po svom doprinosu žanru horora, i to u njegovoj japanskoj varijanti (i nije ni u kakvoj rodbinskoj vezi sa svetski poznatim starijim kolegom, autorom „Rašomona“ – Akirom Kurosavom). Mada se i u nekim ranijim filmovima bavi načinima na koje društvo oblikuje individuu, tek sa filmom „Tokijska sonata“ Kurosava se, bez sumnje, približava pravom „socijalnom filmu“, kakve pravi, recimo, britanski reditelj Majk Li (Mike Leigh). To su, kako je jednom Li rekao, filmovi koji se ne ustežu da prikažu znoj ili bore na licima svojih junaka. Dakle, filmovi koji se trude da prikažu svakodnevni ili „realni“ život.

Film počinje „udarcem“ nanetim „ocu porodice“ Sasaki, koji dobija saopštenje o otkazu. On nema snage da to prizna svojoj porodici, te nastavlja da, iz dana u dan, oblači odelo poslovnog čoveka i napušta dom. Međutim, vreme provodi pred zavodom za zapošljavanje ili pred zajedničkim kazanom za beskućnike. Pogotovu u kontekstu japanske kulture, kako to nagađa evropski gledalac, ostati bez posla za glavu porodice znači ostati i bez dostojanstva i autoriteta. Stoga je jasno zašto otkaz mora ostati tajna.

Narušen očev autoritet, ali i uzaludnost postojanja u savremenom Japanu, predstavljaju teško breme za porodicu Sasaki. Stariji sin donosi odluku da se dobrovoljno prijavi u vojsku Sjedinjenih Država.

Najugroženiji je, međutim, mlađi sin, koji ima jednu neobičnu želju – da uči da svira klavir. Majka uzalud pokušava da posreduje između autoritarnog oca i pobunjenih sinova. U očajanju, i ona napušta dom u jednoj epizodi, ali nakratko.

U filmu se neprestano smenjuju kadrovi u kojima je porodica, ili njeni pojedini članovi, na okupu. To su „kamerni“, intimni snimci, napravljeni u unutrašnjosti japanskog doma. Unutar doma je, izgleda, jedino i moguće približavanje i toplina. Spoljašnji svet, međutim, je hladan i negostoljubiv. Porodica posrće i rastače se pod njegovim udarcima.

Niti koje vode junake filma – članove porodice – krivudaju i prepliću se, udaljavaju i približavaju. Ponekad izgleda kao da je priča zalutala, da je u ćorsokaku. Ili to, možda, govori o onome što vide junaci filma – da izlaza nema.

Ipak, bizarno i neuverljivo deluje epizoda u kojoj pljačkaš otima majku.

Ovaj film nam govori o nečemu što već znamo: da je svet postao mali, da su naše brige zajedničke, kao i da Japan više nije sakriven iza sedam velova.

Ukoliko želite da pomognete u radu ovog portala možete donirati na sledeće brojeve žiro računa:

Dinarski: OTP Banka 325930070548544149

Devizni: OTP Banka 5354815101112201

Ili uplatama na paypal: ana.t.stojkovic@gmail.com

Hvala