Archive for the CRTICA Category

Sastanak kod kontejnera

Posted in CRTICA with tags , , on May 7, 2026 by zooncoolion

Piše: Isabela Karmen

Sivi oblaci najavljivali su kišu. Prohladan
majski dan. Uprkos vremenu sastale smo se kod kontejnera sa željom da protegnemo
noge do Brđanke ili ,čak, nadvožnjaka.

Sporim tempom, gazile smo asfalt. Milena
je zastajkivala, pričajući o svakodnevnim stvarima vidno umorna od posla koji
je tog dana imala da obavi kod kuće. U nepreglednim monolozima, prekidala sam
je izlivima sopstvenog kaveza u kome sam se nalazila.

Pokušala je na svaki mogući način da mi
skrene misli iz tamnice u kojoj sam se našla, čak i dok sam šetala.

Pogledaj ove krošnje – sa oduševljenjem je
upirala prste ka granama. Majsko zelenilo pupilo je sa drvoreda.

Stale smo.

Pogledaj koliko je lepo – pokušavala je da
me trgne.

Gledala sam u drveće. Potom u krošnje i na
momenat skrenula misli. Drvored se nalazio  na  samo
par koraka od mog stana. Trebalo je samo izaći napolje.

Umorna sam. Možda mogu samo do Brđanke – rekla
je.

Dobro, idemo do Brđanke. Ako ne možeš
dalje danas, sedamo u Politiku – rekla sam.

Ipak idemo do nadvožnjaka. Moći ću – rekla
je.

Odlično. Prija mi  šetnja s obzirom na to da sam slikala satima – rekla
sam.

 Bol u leđima pre nego što ću da izađem napolje postao je nepodnošljiv. Hod me je
oslobađao bola.

 Vazduh i otvoreni prostor činili su da se
pored Milene osećam živom i van kaveza.

Kada smo došle na nadvožnjak, Milena je
imala potrebu da je uslikam jer se sunce gasilo nad nekadašnjom kasarnom čineći
neverovatan sklad žuto narandžastih tonova zbog kojih je vredelo izaći u šetnju.
I popeti se na nadvožnjak.

Oduvek sam volela sutone. U njima bi
pronalazila inspiraciju i duhovni mir.

Pogledaj te boje. Vidi se i Paniče. Hoću
ovde da me slikaš – insistirala je.

Trenutak nebeske magije zabeležile smo
fotoaparatom.

Onda je počela kiša. Užurbanim koracima
krenule smo do ,,Politike.”

Na našu žalost kafić je bio pun.

,,Politika” je bio novootvoreni kafić u mojoj
zgradi u prostorijama nekadašnje novinarnice. Momci koji su preuredili prostor
simbolično su ostavili naziv identičnim ne bi li nas podsećao, možda, na
nekadašnju novinarnicu od koje je ostao samo prazan, sablasni prostor koji
godinama niko nije ni za šta upotrebio.

Gledajući u izlog kafića shvatila sam da
kafić nema intimnu atmosferu zbog stolova koji su se skoro dodirivali. Ne bi
mogle pošteno ni da se ispričamo, a da razgovor niko ne sluša. Prostor po sebi
takođe nije bio primamljiv. Par loših
repredukcija na zidovima visilo je u slabo osvetljenom prostoru.

 Znala sam da neću ispijati kafe u tom dugo očekivanom kafiću.

Popile smo piće u susednom kafiću sa
željom da odemo u Pompeju, a kasnije 
istražimo etrurske grobove.

OTP BANKA:

Broj Žiro računa: 325930070548544149

Ili uplatama na paypal: ana.t.stojkovic@gmail.com

Carski rez koji nosi plodnu karmu

Posted in CRTICA with tags , , , , , on January 29, 2026 by zooncoolion

Piše: Jasminka Jasna Nikolić

Ilustracija: Ana Stojković


Davne 1965. moja majka se porodila na carski rez. Sve je bilo hitno, rodjena je beba ziva i zdrava i poslije dva dana dolazi sestra i kaze joj da je dijete umrlo. Nikakav trag ne dobija. Nema otpusnice, nema ljekara niti saznanja sta se desilo. Dali je beba ukradena?
Noć je. Mjesec ulazi kroz prozirne zavjese i široke prozore stana u Dragodolu.Šezdeset godina su tu moji roditelji stanovali i ja do svoje dvadeset i pete godine. Otac mi je umro prije jednog desetlijeća i majku sada selim u svoju blizinu da joj se nađem u poznim godinama.Stan će za koji dan biti prodat.Biće napušten prostor i sve u njemu.

Kutija od cipela puna slika iz raznih faza odrastanja i stasavanja. Moji roditelji mladi a tako ozbiljni na fotografijama sa vjenčanja kao da imaju pedeset a ne dvadedeset i dvadesetpet godina. Crno bijela fotografija daje otmenost i ozbiljnost utisku.

Kad god sam dolazila kod roditelja, a bilo je jednom godišnje, gledanje fotografija je bilo tradicija evociranja proživljenih trenutaka. Uvijek se dodavala još po neka informacija o pojedinim fotografijama i dodavao neki dopunjeni smisao te tako smo dobijali jasniju sliku o vremenu i događajima iz te epohe.

Na jednoj fotografiji moja majka drži mene za ruku,imala sam pet godina,a njen izgled odaje trudnoću.

Ja je pitam šta se desilo sa bebom?

Majka nerado priča o toj 1964. godini kada joj je dijete umrlo nakon porođaja.Bila je djevojčica koja je ugledala svijetlost u ranu zoru mjeseca jula. Tata je tada bio u Rovinju na operaciji meniskosa, mene su čuvali tatini rođaci dok je majka bila u bolnici. Drugog nikoga nismo imali.Moja pretpostavka da je iskorišten taj momenat.

Porod je bio carskim rezom, da bi poslije nekoliko sati rekli da je beba umrla. Izlaskom iz bolnice moja majka nije dobila otpusnu listu, nigdje nisu evidentirali njen porod ni smrt bebe. Dok je bila u bolnici davali su joj medikamente od kojih je spavala i tako zaboravljala na smrt djevočice. Tješili su je da kući ima mene i da zato treba da se oporavi. Da se to dešava i drugima i ostale utješne razloge.

Nedostatak dokumentacije govori o nečasnim radnjama koje su danas objelodanjene. To je krađa beba. Ovaj njen slučaj je identičan sa mnogim drugim.

Čitav tadašnji režim vođenje evidencija u bolnicama matičnoj službi , MUP-u, i ostalo, su se lijepo umrežili i sve upakovali u dobar biznis.

U to vrijeme su i moji roditelji bez pogovorno vjerovali sistemu bez trunke sumnje.Poslije mnogo godina i slušanja ispovijesti drugih žena o krađi beba, sklapajući kockice , shvatili su da su žrtve istog. Majka je sad već sigurna da su joj ukrali bebu, jer nema razloga da ne dobije nikakav dokumenat iz bolnice. Bez ikakvog traga.

Ja vjerujem u Božiju volju i sudbinske susrete , događaje koji nam donose razrešenje naših zagonetki pred sudnji dan. Zamišljam svoju sestru sa likom moje majke sličnu meni

kao neku blisku dušu odraslu u nekoj tuđoj zemlji, sa ljudima koji su je svjesno uzeli , platili , čuvali. Koji su razlozi ne znam. Osim da biološki nisu mogli da dobiju sopstveno dijete. Time se neću baviti.

Samo razmišljam o genima mojih roditelja koji negdje žive u toj ženi koja možda ništa ne zna o tome.

Dok živim nadam se da ću ako je živa upoznati.

Neka ode moja želja u Svemir. Ako negdje vidite nekog sličnog meni budite radoznali.Možda se desi da pravimo uspomene sestra i ja.

Ukoliko želite da pomognete u radu ovog portala možete donirati na sledeće brojeve žiro računa:

Ukoliko želite da pomognete u radu ovog portala možete donirati na sledeće brojeve žiro računa:

OTP BANKA:

Broj Žiro računa: 325930070548544149

Ili uplatama na paypal: ana.t.stojkovic@gmail.com

Ili uplatama na paypal: ana.t.stojkovic@gmail.com

Era Lostova

Posted in CRTICA on January 27, 2026 by zooncoolion

Piše: Marko Kobra

Devices .

Da li ste nakačeni na različite vrste device-overa?

Možete li bez twittera, fb-ka, instagrama, yutube-a, smart telefona?

Imate li identitet ili ste se pretvorili u glavatu Odiseju?

Da li vas AI plaši ili Vam pomaže?

Koliko često ste na telefonu gledajući tuđe statuse na fb-ku ili ulepšavate baštu kod kuće, cveće na terasi?

Da li ste očistili dvorište i malo se izlovovali od galopirajuće digitalizacije?

Znate li HTML, CSS, WordPress, Front and back hand a da nije Noletov?Chat GPT; Cupcut, Photoshop, Illustrator? Basic.

Da li vas zanima knjiga, da je pomirišete i pročitate?

Koliko dugo vremena buljite u ekran, jer su sada i časovi online? Hvata li Vas ankcioznost ako slučajno propustite omiljeni twitter komentar te se burno se uključite u verbalno nasilje nad nekim?

Znam da zvuči kao anketa ali zaista, koliko puta dnevno šetate svog psa i provodite vreme u prirodi?

Da li učite sa svojom decom ili im činite medveđe usluge?

Znam da sam dosadan sa pitanjima, ali zaista, kada ste zadnji put odveli devojku u bioskop ili restoran a da niste gledali film preko telefona?

Trebaće Vam predah da govorite očima. Oči su ogledalo duše, a ne mobilni telefon.

Ukoliko želite da pomognete u radu ovog portala možete donirati na sledeće brojeve žiro računa:

Ukoliko želite da pomognete u radu ovog portala možete donirati na sledeće brojeve žiro računa:

OTP BANKA:

Broj Žiro računa: 325930070548544149

Ili uplatama na paypal: ana.t.stojkovic@gmail.com

Ili uplatama na paypal: ana.t.stojkovic@gmail.com

Fake plastic generations

Posted in CRTICA with tags , , , , , , on January 27, 2026 by zooncoolion

Writes: Isabel Karmen

Today fake plastic generations look like identical bowls.

Lips like a monkey’s asses. Botox noses like Mr Piggy’s dress on Mupets show.

Plastic girls on TV shows scares me. Also in a store.

Recently I was in the capital, and lots of new mamas walked with their babies, fluttering around their mouths. They don’t speak, they just lose and look pretty things.

I was selling masks for telephones and was scared about the future of their children.

I just think that is not ok to put lots of plastic in the mouth cause we are fighting for healthier life with health enviroment without plastic bags. We are discovering new possibilities to protect nature, and plastic girls destroys their bodies with lots of plastic.

Why?

I asked myself. Why natural look isn’t priority today. Ok, it is ok to use helourin cream from time to time, refresh your face with vitamins and creams, but we can’t be young forever.

Maybe if we become a vampires.

Only lovers left alive I thought at the moment and was forgetting the freaks in front of my desk where I was working to sell masks.

They all have botox lips. Damn.

My child will never put hyaluron before 40.

Ukoliko želite da pomognete u radu ovog portala možete donirati na sledeće brojeve žiro računa:

Ukoliko želite da pomognete u radu ovog portala možete donirati na sledeće brojeve žiro računa:

OTP BANKA:

Broj Žiro računa: 325930070548544149

Ili uplatama na paypal: ana.t.stojkovic@gmail.com

Šta je truljenje mozga?

Posted in CRTICA with tags , on January 30, 2025 by zooncoolion

Piše: Jasminka Jasna Nikolić

Truljenje mozga definiše se kao propadanje mentalnog ili intelektualnog stanja ljudi, posebno zbog prekomerne upotrebe trivijalnog ili nezahtevnog sadržaja.

Prvo korišćenje izraza truljenje mozga potiče mnogo pre nastanka interneta – zapisano je 1854. godine u knjizi Volden (Walden) Henrija Dejvida Toroa.

On kritikuje tendenciju društva da potcenjuje složene ideje i da je to deo opšteg pada mentalnog i intelektualnog napora.

„Dok se Engleska trudi da se izbori sa truležom krompira, zar niko neće pokušati da izleči trulež mozga, koij je daleko rasprostranjeniji i pogubniji”, pitao se Toro.

Reč je prvobitno stekla popularnost na društvenim mrežama među generacijom Z i Alfa, ali sada se koristi kako bi opisala nekvalitetan i bezvredan sadržaj na društvenim mrežama.

„Ne postoji dokaz da je truljenje mozga nešto što stvarno postoji.

„Umesto toga, opisuje naše nezadovljstvo onlajn svetom i predstavlja reč koju možemo da koristimo da bismo grupisali naše anksioznosti u vezi sa društvenim mrežama”, rekao je profesor Pšibilski.

Kasper Gratvol, predsednik izdavačke kuće „Oxford Languages”, osvrćući se na reči godine tokom poslednje dve decenije, kaže da se może videti sve veća opsesija društva time kako se naš virtuelni život razvija i kako internet kultura prožima toliko toga što jesmo i o čemu razgovaramo.

„Brain rot ukazuje na jednu od percipiranih opasnosti virtuelnog života i na to kako koristimo slobodno vreme”, kaže.

Obrisi sna

Posted in CRTICA on March 25, 2023 by zooncoolion

Piše: Dragan Vesić

Slika: Ana Stojković

U tumačenju snova možda je najdalje otišla psihoanaliza – košmarni snovi u REM fazi sna, kada nismo sigurni da li smo nesto užasno sanjali ili nam se to stvarno dogodilo, valjda su posledica ružnih uspomena koje smo potisnuli u neki zabačeni deo mozga. Potiskivanje nije rešenje nego suočavanje: gledanje u lice bola. Ako potiskujemo ružna sećanja, pratiće nas ma gde da odemo. Potiskivanje ne vodi u samoću nego u usamljenost koja je košmar na javi – usamljenost niko ne želi, ali je bira iz očaja jer ne vidi izlaz. Život nikog ne mazi, smenjuju se lepe i ružne stvari, i svako od nas misli da je njegov teret najveći. Tačno je da se u životu najlepši snovi najčešće ne ostvaruju zato što život crta tugu. Ali, bar, košmarne snove možemo da pretvorimo u nešto podnošljivo – u obrise sna. Ako ne bežimo od užasa nego se s njim suočimo.

Vrata

Posted in CRTICA on February 13, 2023 by zooncoolion

Piše: Dragan Vesić

Slika: Ana Stojković

Koliko puta ste čuli da se neko žali kako mu je drugi uništio život? Niko ne može da nam uništi život osim nas samih, samo što nam je lakše da okrivimo druge nego da iskreno kažemo da smo sami krivi. Nebitno je zbog čega. Bitna je suština, detalji su samo posledica naše životne greške. Nisu pakao drugi, kako kaže akter Sartrove egzistencijalisticke drame Iza zatvorenih vrata, ne primećujući da je već u paklu: tri lika žive u sobi bez prozora i vrata. Osudjeni na večnost bez nade, a u večnosti vreme ne postoji. Ta soba je pakao, ali oni nisu toga svesni. I to nije klasična drama – nema jedinstva mesta, vremena i radnje.
U paklu vreme nema nikakav značaj jer nije linearno nego metafizicka konstanta – ne teče. Ni radnja. Nije bitno ni mesto. Imate samo apsurd. Nebitno je šta radite, gde ste i nebitno je vreme. Nemate izlaz, šansu, nadu i snove. Vi ste mrtvi.
Uzalud se žalite na nepravdu. Sami ste dozvolili da vam je nanesu, da se samounistite, jer niste prepoznali znake, a bilo ih je. Ali, niste razumeli upozorenje vaših andjela da ne napravite fatalnu gresku. Niste im, iz nekog razloga, dozvolili da vas spasu. Dodju oni ponovo da spasu što se spasiti moze: posle 30 i vise godina. Tada sve razumete i pokušate. Odvratni glasovi dopiru od spolja. Neki uzasni ljudi i vreme. Taj uzas niko ne može da naslika osim vas. U umu. Stekli ste beskorisnu mudrost: vreme ne možete da vratite i ispravite ono sto je uništeno. Pomognu vam da krenete dalje, ali više ništa nije isto. Živi ste, a mrtvi. Umorni za drugi početak.
Kasno je. Više ne možete da otvorite vrata, jer ih nema.

Nemir ledene noći

Posted in CRTICA on February 5, 2023 by zooncoolion

Piše: Dragan Vesić

Foto: Ana Stojković

Sinoć je bilo jezivo. Vetar. Hladno. Jedna od onih noći kad se zima i strah uvuku u kosti. I nemir, osećaš se užasno sam. Neki jezivi hororni zvuci od spolja pa mi se učinilo da Megi i Filip kašlju. Kad mi se to desi, čitam Bibliju. Te poruke u nečem uzvišenom, o milosti, dobru… Uvek me smire. Pa priča o Hristovoj žrtvi, bila ona mit ili istorijska činjenica, je nešto najuzvišrnije u istoriji sveta. Bog je žrtvovao svog jedinog sina da preuzme na sebe teret greha rulje koja nema savest i ne zna da se kaje…Otkad je sveta ima onih koji bolesno uživaju da povredjuju ljude. Ipak, ima nesto veće, što daje smisao svemu, i zahvaljujući tome možeš da se nosiš s tim, da budeš iznad prizemnosti i zla. Valjda je Aristotel rekao da u samoći uživa divlja zver ili Bog. Nisam ništa od toga, ali podnošljivo je. Naročito kad stvaraš i činiš ispravne stvari… Ako ljubavi (božanske, bezuslovne ) nemam, ja sam ništa… Korinćanima 13:1-13, Novi zavet.