Nemam ideju ni za stih
prazna glava doziva mi štih.
Zatvaram oči i ređam karte
po inerciji.
Naviru mi brojevi i boje
kao da su usnuli dvoje.
Shvatam da duboko spavam
a pamćenje me ne vara
dok
partiju pasijansa otvara.
Related
This entry was posted on January 19, 2014 at 10:08 pm and is filed under PESME with tags Ana Stojkovic, poem, Zooncoolion. You can follow any responses to this entry through the RSS 2.0 feed.
You can leave a response, or trackback from your own site.
Leave a Reply