Archive for motivacija

Na Drini ćuprija kroz objektiv Jasminke Nikolić ex Brdarević

Posted in REPORTAŽA with tags , , , , , , , , , , on October 28, 2025 by zooncoolion

Piše i fotografiše: Jasminka Nikolić ex Brdarević

Putovanja počinju prvo u našem umu, od želje da nešto novo doživimo.Tako da smo Jelena, Vukašin i ja odlučili da posetimo Višegrad i Sarajevo.

Grad se nalazi u kotlini reke Drine na brežuljkastim padinama koje se uzdižu u planine. Na obroncima planina drveće i jesenjim bojama obuklo žuto-crvene kapute. Priroda budi našu sjedinjenost s njom. U vidokrugu veliki most sa 11 lukova „na Drini ćuprija“. Vraća nas u istoriju i genezu svega prethodnog kroz vekove. To u nama rađa radoznalost i želju da svoje nepoznanice razrešimo.

Noćna vožnja kroz Srbiju i delom Bosne je malo zamorna,ali to je deo putovanja. Prva destinacija je bila Višegrad. Stigli smo rano, već je zadanilo. Magla je dosezala do polovine brda . Drina je bila tamna, a huk vode i reski vazduh naslućivali su da će priča biti zanimljiva.

Most je zadužbina je Mehmed-paše Sokolovića, velikog vezira trojice sultana ( 1565.-1579. godine ) – Sulejmana Veličanstvenog, Selima II i Murata III. Mehmed paša Sokolović je rođen kao Bajica Nenadić od oca Dimitrija i majke Marije.Kao dečak od 15 godina je odveden u janjičare.Školovan je u jedrenskom saraju 13 godina. „Danak u krvi “ je sistem koji je sakupljao zdrave i jake dečake iz osvojenih hrišćanskih zemalja

u osmanskom carstvu. Kao vid oporezivanja da se napravi verna robovska vojska.Dečaci su morali da se odreknu svoje religije i usvajali su običaje i Islam, kako bi poprimili osmanski način života.

Most je dug 250 metara, širok 10 metara, na sredini je proširen sa dve terase sa svake strane po jedna. Taj deo mosta se zove kapija. Na jednoj terasi se uzdiže stub na kome je ugrađena ploča sa natpisom stihotvorca Badija iz 1571. godine. Nasuprot ovom stubu sa desne strane je terasa koja se zove Sofa.Uzdignuta sa dve stepenice. Most je ograđen kamenom celom dužinom.

Naš dolazak je upotpunio lađar koji će nas voditi brodićem Drinom kroz lukove mosta i u panoramski obilazak. Vremenski od pola sata, obišli smo veliki deo leve i desne obale upoznavajući arhitekturumesta . Na takoreći, poluostrvu je smešten Andrićgrad sa svojom modernom gradnjom, replikom andrićevskih romana. To je turistička atrakcija umetnosti,istorije i tradicije.Osnovan je na ideju Emira Kusturice,kao spomenik multikulturnom životu. Cilj je da pored turizma i kulture promoviše mir i jednakost. Andrićgrad sadrži i pozorište, bioskop, rečne marine, trgove,crkvu,dućane, restorane,i gradsku upravu.Zove se još i Kamengrad, jer je pravljen od neobrađenog kamena sakupljenog od starih srušenih kuća u Trebinju.Cilj je bio da se izgrade kuće kao iz doba turskog vremena.

U Višegradu je svaki zid posvećen Andrićevim junacima ili citatima.

Zidovi kao male biblioteke sa nazivima romana ili oplemenjeni citatima našeg nobelovca.

Mali štandovi i prodavnice su prepuni suvenira sa slikom mosta, još mnogo obeležja krajeva Bosne.

Putujući rekom Drinom shvatamo prolaznost, kao reka koja teče.Na ovom mestu vraćamo se u period od 1516. godine do 1914. Mesto radnje je bosanski grad Višegrad koji metaforično predstavlja cijelu Bosnu. To je mesto ljudskih sudbina i ličnih drama, stradanje u određenom vremenu. Stradanja motivisanih nacionalnim i religijskim faktorom. Likovi su nosioci nasleđa i njihovog kulturnog identiteta, kao i obrazaca i na njima zasnovanih mišljenja.

Putujemo sa nepoznatim ljudima, turistima. Nije svima istorija prioritet. Neki prave selfije, što je današnja pojava fotografisanja , da bi postavili slike na društvene mreže.

Ova naša grupa ljudi ima razne motive za posetu istorijskih mesta. Svi su dobronamerni i imaju visoka očekivanja.

Ploveći tako , došli smo do brda gde je bila kula legendarnog heroja Alije Đerzeleza (po bošnjačkom predanju) ili Kraljevića Marka (po srpskom predanju)..

Svi smo bili raspoloženi u iščekivanju novih informacija o ovom mestu.

Dok su kišne kapi padale na reku i svojim krugovima ispisivale neke nove priče , koje će iz naših doživljaja biti prenete drugim generacijama. Most koji stoji vekovima nauk nam je da živimo u ljubavi , spajajući naše različitosti u život tolerancije i multietičnosti.

Moj unuk je poneo lepe utiske, izabrao magnete sa simbolima jedne epohe. Najviše su mu se svideli brodovi, jer to je njegov fokus istraživanja. Neka plovi ovaj brod do nekog novog mesta.

Jasminka Nikolić ex Brdarević

Pet Jungovih principa za srećan život

Posted in LIFE STYLE with tags , , , , , on December 23, 2024 by zooncoolion

Piše i fotografiše: Ana Stojković

Često se u popularnoj literaturi traže odgovori za srećan i izbalansiran život. Knjige o moći podsvesti svakako su jedne od njih sa puno primera kako zaista ostvariti istinsku sreću.

Međutim, sreća nije trajna kategorija već se sastoji od niza momenata koji mogu biti učestali kao srčane amplitude. U jednom trenutku ste srećni, nosite ružičaste naočare, dok u drugom pogledate duboko u svet oko sebe i vidite da se oko vas dešavaju svakakve nedaće i ne znate kako da se izborite za makar malo mira u sebi, ukoliko ste imalo empatični.

Jung, pionir analitičke psihologije, koji je tokom svog života proučavao ljudsku dušu i bavio se arhetipom kao sublimacijom kolektivno – nesvesnih sadržaja koji su svima dati od početka rođenja, okrenut duhovnim principima čovekove duše, naspram Frojdu koji je eros stavljao u prvi plan, imao je nekoliko principa za srećan život. Prema Jungovoj psihologiji glavna je misija svakog čoveka da postane ono što zapravo jeste.”

1. Da bi postigao ono čemu teži, čovek mora svoj um i telo održavati zdravim. Da bi se to obistinilo on mora raditi na jačanju mentalnog zdravlja, izdržljivosti i negovanju svog tela kako bi dostigao ono što želi. Mens sana in corpore sano poznata je latinska krilatica koju mnogi ljudi često ovlaš shvataju. Ali zaista, da bi postigli ono što želite, morate redovno voditi računa o svom telu i hraniti se pravilno.

2. Za srećan život morate imati dobre odnose sa drugima. Bilo da je reč o porodičnim, kolegijalnim ili partnerskim odnosima. Ukoliko se u takvim odnosima ne osećate srećno i zadovoljno onda ne možete biti u dobrom raspoloženju.

3. Prema Karlu Jungu, sreća je nemoguća bez duhovne komponente. Bez obzira da li je to verska doktrina ili filozofski pravac, vera može poslužiti kao temelj vašeg blagostanja. Ona daje sadržaj i značenje svakom iskustvu.

4. Jung smatra da je posao kojim se bavite jedan od ključnih faktora vaše sreće. On smatra da su kreativni ljudi koji vide lepotu oko sebe, primećuju i stvaraju ambijent koji im odgovara, u većoj prednosti da odistinski budu srećni nego onaj ko svemu daje pesimistički ton.

Možda tokom života ne možete raditi baš sve sto poželite, ali to nije kraj. Postoje i druga polja interesovanja kojima se možete posvetiti i uživati u njima. Odnosi koje gradite sa drugim ljudima, prema bihejvioristima su mnogo bitniji od posla i karijere koju imate. Uvek možete brinuti o nekome ili biti deo neke humanitarne organizacije i na taj način činiti dobra dela.

Svakako je moć davanja mnogo veća nego uzimanja. Sreća je u deljenju.

5. Budite kreativni. Kreativnost je jedan od ključnih principa istinske sreće. Ako se posvetite i jednom kreativnom poduhvatu, makar i napravili zanimljiv aranžman za prijatelje tokom božićnih i novogodišnih praznika, vi možete zajedno sa njima uživati u dobroj atmosferi i podeliti vaš unikatni aranžman sa njima.

Umetnost, prema Jungu, koja je rezultat kolektivno – nesvesnih sadržaja u nama omogućava svakom pojedincu da uživa u umetnosti ili je stvara svojim kreativnim idejama koje su upravo posledica fragmenta arhetipa. Ona ispunjava vaše postojanje smislom i svrhom.

Zato, obojite novogodišnje i božićne praznike dobrim raspoloženjem i pored jelke navucite crvenu haljinu ili organizujte maskenbal. Vaši prijateji će morati da za to veče da budu kreativni i osmisle masku za tu priliku.

Današnji modeli mikrosvetova, izolovanosti i fokusiranosti samo na sebe nisu mogući bez korespodencije sa drugima.

Srećne božićne i novogodišnje praznike želi Vam Zooncoolion.


Promocija romana ,,Pomahnitalost i ataraksija” autorke Ane Stojković

Posted in KULTURA with tags , , , , , , , , , on October 24, 2024 by zooncoolion

Tekst: Ana Stojković

Foto: Milica Stanimirović

Promocija romana ,,Pomahnitalost i ataraksija” autorke Ane Stojković održana je 21. oktobra sa početkom od 19h u prostorijama Karitasa u Aleksincu.

Ovo intermedijalno književno delo objavila je izdavačka kuća ,,Talija” iz Niša početkom marta ove godine.

Promociju knjige pratile su i autorkine nadrealne slike kojima je ilustrovala roman, te je publika pored književne večeri mogla da uživa i u slikarskim radovima Ane Stojković..

,,Roman ,,Pomahnitalost i Ataraksija“ napisan je pre skoro dve decenije i s obzirom da je počeo da se prodaje pre promocije mnogi čitaoci su me pitali šta je to ataraksija. Želela bih da objasnim da je naslov romana  filozofsko nadahnuće studenta četvrte godine žurnalistike u Beogradu. Dok sam studirala bila sam opčinjena svakakvim pojmovima iz filozofije te odatle i pojam ataraksije koja zapravo predstavlja odsutvo od svih briga, nevolja. Dakle, predstavlja stanje potpunog spokoja i kao takav pojam  predstavlja filozofski ideal.

Ovaj pojam uvod Piron u filozofiju najverovatnije pod uticajem budizma.

Naslov predstavlja dva suprotna osećanja a njihova sinteza upravo bi dovela dva glavna lika u stanje potpune harmonije i unutrašnjeg spokoja čija unutrašnja stanja su i te kako praćena različitim spektrom osećanja.

U knjizi postoje tri lika od čega su Ahtamatulus i Anastazija glavni protagonisti.

Na početku knjige upoznajemo Ahtamatulusa, dirigenta, koji pati za Jelenom koja je sušta suprotnost Anastaziji. Jelena je putena dok je Anastazija vila, pričina i predstavlja jedno potpuno duhovno biće.

Ovaj roman nadrealne naracije objašnjava unutrašnja stanja i psihološka previranja oba junaka.

Ova dva glavna lika koja su oslobođena kroz roman racionalnosti žive u svojim imaginarnim svetovima i kroz nezmerno traženje, a u susretu sa drugim ljudima, možda se samo naslućuju.

,,Kontinuitet traženja duše nalik sopstvenoj okosnica je ove pripovetke. Potreba da nesebično predamo sebe kada smo shvatili da postoji drugi deo duše, odraz u ogledalu prikazan kroz suprotan princip” napisala je Tihana Petrović u predgovoru.

Time bih i obasnila radnju ovog romana koji je satkan od nadrelanih niti naracije, koje sam zamišljala kao prozno -poetično delo.

Knjiga je u biti  psihološki roman koji  kroz lik glavnog junaka predstavlja  sublimaciju kolektivno nesvesnih sadržaja njegovog uma čiju analizu je dao Jung u svojoj psihoanalizi.

Prema Jungu naša svest sastavljena je od svesnih i nesvesnih sadržaja a termin arhetip kakav je u današnjoj upotrebi Jung je primenio još 1919. godine u potrazi za arhetipom. Ahtamatulusova razmišljanja u knjizi baš kao da predstavljaju upravo taj termin, jer su kroz knjigu prikazani najdublji, najzagastiji i najmračniji prostori njegove psihe.

Ana Stojković

U njemu kao da je pothranjeno duhovno iskustvo hiljade generacija, božanskog deteta, roditelja, arhetip duha.

Kroz Ahtamatulusa predstavljeni su nevidljivi koreni svesti u svojoj bipolarnoj strukturi i nose i svetlu i tamnu prirodu njegove duše.

Ahtamatulus je nabijen emocijama.

Recimo Jung da bi objasnio nagon duha i položaj arhetipa u tom odnosu pozvao je u pomoć boje. Ako se nagon označava crvenom, a duh plavom bojom onda arhetipu odgovara ljubičasta boja te je ova knjiga ilustrovana i mojim nadrelanim slikama koje prate radnju romana a na njima i dominira plava boja koja bar u Jungovoj psihoanalizi predstavlja duh.

Delo je eklektika arhetipova oba junaka, dakle kolektivno- nesvesnih sadržaja utkanih u njihov misoni proces. Ono što kroz roman doživljava glavni lik sigurno se desilo svakome od nas i zato će vas njegovo duševno stanje dok čitate roman možda i boleti. On oseća bes, ljutnju, ljubomoru, rastrzanost, melanholiju dok se na drugim stranicama nalazi Anastazija koja je potpuno nestvarna u svom delovanju ali je njihov susret predosređen kao epohalan.

Tihana Petrović i Ana Stojković

Oni bi mogli biti Adam i Eva a Jelana Lilit.

Međutim, ja sam ih zamišljala kao mitološka bića poput Astreja i njegove žene Eoje jer Anastazija kroz roman ima mogućnost upravljanja vetrovima, a Ahtamatulus kontemplira nad nebom i zvezdama i mogao bi se uporediti sa Astrejem, grčkim božanstvom  zvezda i planeta. Oni zapravo imaju jedan cilj koji se naslućuje kroz kraj romana a to je stvaranje novog božanstva koje će imati namensku svrhu božanske svesti. Svesti sačinjen od plemenitosti i dobrote. ” -Ana Stojković