

Majice sa motivima Pyramid festivala možete naručiti putem broja telefona: 064 128 3115u radnji ,,Mili.”
Гигинац Приповедач

Piše: Ana Stojković
Photo: Ana Stojković/ Milorad Marsenić



U selo Ilino koje se nalazi podno planine Rtanj, stigli smo u popodnevnim časovima. Zooncoolion je drugu godinu za redom na sada već tradicionalnom ,,Pyramid Festivalu.” Ovo je njegovo treće izdanje.
Ilino je postalo živi ekološki kamp koji okuplja posetioce iz celog sveta. To je mesto gde se kroz prirodnu energiju komunicira učenjem sa ostalim učesnicima. Umetnici i prirodnjaci udruženim snagama razmenjuju iskustva u očišćenom delu Rtnja gde vas pogled na planinu zove da istražite njene nadprirodne moći.


Umetnici i prirodnjaci vidljivi su na svakom koraku.
Oni kroz različite radionice i holističke prakse odišu kreativnošću. Art zona, Kolo i Tok Stage već vrve od izvođača najavjlenih za sve dane festivala. Štandovi Bazara puni su prirodnih proizvoda kao i ručno rađenog nakita i odeće. Cene su svetske. Jedan plašt je 200e.
Mada, sam ulaz na festival je 50e uz bespatan parking, vodu i kampovanje.

Festival je podeljen na Healing (Isceljujuće) i Tribal ( Plemenske) dane.
Mi smo ove godine izabrali dane Isceljenja.
Na putu kroz selo srećemo i ove godine nutricionistu, dipl.biohemičara, Dušana Argonskog.
On uveliko radi uživo radionice iz zdrave i izbalansirane ishrane. Ovog puta dolazi u proširenom sastavu.

Selo Ilino je mesto kreativne i održive svesnosti. Od muzike, plesa i artističke ekspresije do otelotvorenja individualaca koji podržavaju zdrav način života. Unutrašnja mudrost svakog od njih prenosi nam znanje kroz razičite radionice. Art zona jedna je od najkreativnijh.

Pravimo predah. Dok čekamo da nam se napune telefoni kraj nas seda stariji čovek sa babarogom od fotoaparata.
Kolega. Odlično – pomislila sam.
Koliko košta taj objektiv gospodine? -pitam.
-1600 eura -odgovara.
Iz razgovora saznajem da je slikao otvaranje festivala. Fotografija mu je pasija dok za život zarađuje tako što prirodnim metodama uklanja mladeže. Trideset osam godina uklanja mladeže i putuje po svetu a najmanje radi u Kragujevcu gde mu je ordinacija.
Zanat je nasledio od oca.
Aleksandar Dunkić podelio je sa nama informacije o ovoj prirodnoj metodi.
-Radi se o jedinstvenoj metodi u svetu. To je hemijska -kozmetička metoda po doktoru Dunkiću, našem ocu. Sa primenom metode krenuli smo još davne 1946.godine. Ove godine obeležavamo 80 godina porodičnog bavljenja ovim poslom, a ja lično tridestosam godina. Otac je rano ostao bez roditelja i imao je ruke pune bradavica za koje je znao da se uklanjaju u Dalmaciji mlekom od mlade smokve.Mlekom se namaže bradavica i nakon nekoliko dana dolazi do njenog otpadanja. Nije bila sezona smokava a on je bio okružen hemijskim preparatima.Pošto je oduvek imao pronalazački duh u sebi rekao je – Ako može ova priroda ovako da ukloni može i moja hemija.
Tako je nastao i preparat za uklanjanje bradavica.










Kasnije, nakon razgovora, opet smo šetali selom. Na Art zoni je dinamično. Zatekli smo NADISHAN-u kako izvodi performas.Uz muzičku pratnju na gitari, pričala nam je na engleskom koliko su biljke zdrave, uzdizavši ih do nebesa.
U delirijumskom zanosu jedna od gošća festivala skinula se naga, te vrlo brzo opet obukla. Pogleda uprtih u NADISHAN-u većina učesnika u perforamsku među kojima je bilo i majki sa malom decom, tapšala je i uživala u performansu.
Nakon perfomansa, vratili smo se u šator. Sutradan su nas čekali Tribal dani. Dani plesa i muzike na KOLO stejdžu.

KOLO stejdž je glavna bina drugog dela festivala zvanog Plemenski dani. To je mesto okupljanja zajednice u ritmu, muzici i plesu. Inspirisana tradicionalnim srpskim KOLO plesom ova bina slavi zajedništvo, zajednički ritam i brigu praćenu psytrance muzikom kroz koju se pleme oseća kao jedno. Energija na Kolo stejdžu se međusobno deli, a iskustvo pretvara u vizuelno i primenjeno.
Ušuškana u podnožju moćnog i mističnog Rtnja, bina Kolo spaja estetiku inspirisanu folklorom, suptilnu mitološku simboliku i svetu geomeriju sa imerzivnim zvukom, osvetljenjem i vizuelnim efektima. Rezultat je atmosfera koja omogućava duboko uranjanje u doživljaj, bez ikakve hijerarhije. Nema zvezda, nema VIP ličnosti, nema razdvajanja. Tu su samo plesači, muzika i planina koja nas sve podjednako posmatra.



Osetite spoj moći prirode, tradicije i ljubavi prema stvaranju domaćih kvalitetnih proizvoda.

Prirodni domaći sapun sa tradicijom, Mirin sapun možete naručiti na broj: 064 15 75 416 ili preko emaila: mobilismirjana@gmail.com.
Mirin domaći sapun je prirodni domaći čvrsti i tečni sapun za kosu rađen po receptima naših baka.

Sapuni su pravljeni od kvalitetnih jestivih ulja, nerafinisanih butera, pčelinjih proizvoda i etrakskih ulja sa sertifikatom o poreklu i kvalitetu. Sušene gljive i biljke deo su sastava ovog sapuna, lekovite smole, hidrolati i destilati i tenkture odabranih biljaka.
Mirin domaći sapun ne sadrži konzenvanse, parabene, veštačke boje i silikone.

Kvalitet i bezbednost zagarantovani su Sertifikatom Instituta SuperLab za laboratorijsko ispitivanje sapuna i šampona na fizičko -hemijsku i zdravstveno- mikrobiološku ispravnost kao i potvrdom za ekološku bezbednost, Forest Friendly.


Piše: Redakcija
Foto: Ana Stojković/ Milorad Marsenić

Jubilarni 10. Internacionalni festival turističkog i ekološkog dokumentarnog filma „Vrmdža fest 2026“ održao se juče pod vedrnim nebom Latin grada.
Suzana Stamenković, novinarka, dobila je nagradu ,,Petar Lalović”, ekološko prizanje za dugogodišnji rad u oblasti ekološko -dokumentarnog filma.





Ana Stojković,
urednica portala
Zooncoolion

Marko Lakić, dugogodišnji novinar ,,Politike” i Milan Bobić dobitnici su priznanja za najbolji novi sadržaj na internetu u domenu očuvanja istorijskog nasleđa u okviru Politikinog podkasta ,,Velika slova.”
,,U Vrmdžu sam došao da bi sa kolegom Milanom Bobićem primio nagradu. Mi smo autori podkasta ,,Velika slova” koji se bavi nacionalnom istorijom. Istoriju, tj manje poznate detalje tumačimo kroz originalne predmete. Ja sam inače kolekcionar antikviteta. Bavim se time, bez malo trideset godina. Potpuno je druga dimenzija kada imate originalan predmet koji vam daje neku vezu sa prošlim vremenima. Trudimo se da kroz prizmu ,,Politike”, najstariju medijsku kuću na Balkanu, to ostane ozbiljno i primereno a ne popilistički i jefitino. Rezultati daju nadu da ćemo nešto ozbiljno i uraditi” – kaže Lakić.



Urednica portala Zooncoolion, novinarka i multimedijalna umetnica, Ana Stojković, dobila je priznanje za promociju turističke manifestacije u oblasti ekološko – dokumentarnog filma za film ,,Pyramid festival na planini Rtanj.”

Nagradu za najbolji turistički TV film osvojila je novinarka TV Prva Ana Rajković za dokumentarni film “Kosovski manastiri.“
Priznanje je dobio i novinar televizije B92 Dragan Panić Panja, kome je žiri dodelio nagradu za originalnu filmsku priču za dokumentarni film “Lude krave.”



Novinarka Marijana Stevanović, dobila je posebno priznanje za doprinos očuvanju prirodnog dobra za dokumentarni film “Bukove šume”.

U selu Vrmdža podno planine Rtanj,večeras počinje Vrmdža Fest.
Jubilarni 10. Internacionalni festival turističkog i ekološkog dokumentarnog filma „Vrmdža fest 2026“ okupiće autore dokumentarnih filmova iz oblasti ekologije, turizma i etno kulture.
Program počinje u popodnevnim satima dočekom i smeštajem gostiju i učesnika, dok je od 18.30 časova planiran revijalni deo festivala.
Bend „Las Madonas“ će zabavljati posetioce a nakon muzike slede projekcije filmova iz revijalnog programa.
Svečano otvaranje zakazano je za 20 časova. Tom prilikom biće uručeno ekološko priznanje „Petar Lalović“, koje nosi ime jednog od najznačajnijih autora filmova o prirodi, kao i nagrade najboljim ostvarenjima ovogodišnjeg festivala.
Od 20.35 časova pod vedrim nebom biće prikazani nagrađeni filmovi, dok je zatvaranje festivala planirano za 23.15 časova.
Пише: Милан Дујовић

Основна примедба на хорор-жанр (на филму и у литератури) са хришћанског становишта јесте то да се у њему нечистим силама дају “плот” и појавност, које оне у стварности не могу да достигну, чиме им се чини непотребна услуга, придодаје на моћи над гледаоцем или читаоцем итд.
Међутим, и хришћанска уметничка традиција познаје изображавање ђавола, наравно тако како једино може да се нагласи његов онтолошки статус у односу на Добро и Творевину као такву, као апсолутну сенку, концентрат таме и симболичко, од правих садржаја испражњено, наличје бића, али и драматуршку подређеност у односу на светост, као нпр. на иконама које показују како га света Марина доводи “к познанију права” .
Дакле, ни хришћанска уметност не признаје да је игнорисање видљивости демона исто што и победа над њима.
Ђаво се не појављује да би се потврдио као део Божије творевине, него да би се поставио наспрам ње и да би се нагласила онтолошка супротност у односу на њу, па и да би му се одрекла могућност да постоји било где изван света духова и примисли. Што није било могуће док је ђаво био скривен у односима, конвенцијама, иза устаљених норми живота, које успављују духовно чуло човека и чине га тромим за борбу и изједначавају онтолошки статус демона и нпр. људске психе или људског тела.
Сваки добар хорор-филм, као суштинско чедо макар и апостатичке фазе хришћанске културе, полази од ове свести.
У Јеванђељу, ђаво остаје скривен чак и таквој сакралној клими каква је владала у израиљској заједници, где је све било номинално у знаку покорности Богу и прослављања Његовог имена. Остаје скривен, све док се не појави Господ и каже фарисејима да је “њихов отац ђаво” .
Онда демони излазе на видело, дајући од себе гласа и кад их прогна (а никад уништи) – Господ бива оптужен од баш оних “чији је отац ђаво” да то ради “уз помоћ Велзевуула, кнеза демонског” .
На то Он одговара да “ако сотона изгони сотону, дошло је Царство Божије” . Дубоки смисао ових речи је у томе да је ђаво опасан онда кад је скривен, а кад демон почиње да насрће на демона, онда се њихово царство распада пред онтолошким устројством у коме више нема места за од Бога одметнуту вољу.
Проблем са хорор-филмом није у нечистим силама које се појављују (штавише, боље је да се појављују, него да се правимо да не постоје) , него то што у тим филмовима не постоји света Марина, ништа и нико ко би потврдио својом светошћу да Творевина у којој се једном јавио Богомладенац не може више бити у власти сила које изопачују Лик Божији у човеку.
Ukoliko želite da pomognete u radu ovog portala možete donirati na sledeće brojeve žiro računa:
Piše: Ana Stojković

Čitateljke ,,Pomahnitalosti i ataraksije” dobijale su akvarel na poklon.

Čitajte više.
Prema poslednjim informacijama čitanje je najskuplja investicija i najskuplji ,,sport” u USA.
I ne, ne može me niko ubediti da niko ne čita.
Kada sam došla u park,sedeo je na klupi čovek koji je čitao ,,Kada su cvetale tikve.”
Pričali smo malo o književnosti.
Smetala mu je buka jer se u blizini nalazi park za decu i auto drum.
Iskreno,pomislila sam da će pokazati interesovanje za moj roman,međutim postavio mi je pitanje.
Ukoliko želite da pomognete u radu ovog portala možete donirati na sledeće brojeve žiro računa:
Пише: Милош Јовановић

То је био још један радни дан. Као и сваки други радни дан Светог Петра у Рају.
Само што се тај радни дан убрзо показао као потпуно несвакидашњи.
Негде тамо, далеко од свих погледа, невидљиво и најмоћнијим телескопима, за великим небеским столом седео је Свети Петар и мирно се сладио амброзијом. Није журио. Вечност ионако нигде не касни.
Тада се зачуло куцање.
Не оно уобичајено, из смера из ког душе иначе пристижу. Не. Неко је куцао са супротне стране.
Свети Петар подиже обрву.
— Како, бре, супротна страна?
Погледа кроз облак број седам, па промрмља:
— Где су небески саобраћајци? Ко регулише овај саобраћај? Да нису на паузи?
Није било никога.
— Можда пеку роштиљ са шунком… Или једу маковњачу пуњену кремом. А можда једу бурек са пљескавицом… без бурека.
То му је звучало сасвим логично, па није више ни размишљао.
Куцање се понови.
Отвори врата.
На прагу, Бранислав Нушић.
Уредно обучен, шешир под мишком, осмех као човек који је управо смислио најбољу сатиру у животу.
— Помаже Бог, Свети Петре.
— Бог ти помогао… Шта ти радиш овде? И то са ове стране?
Нушић се мало постиде.
-Извињавам се што узнемиравам администрацију. Али гледамо ми одозго већ дуже време… па сам дошао са једном молбом.
— Кажи.
— Ако може… само годину дана пропусница назад за Србију.
— Назад?
— Само годину дана. Кунем ти се, питај Господа, гарантује за мене.
Свети Петар га је гледао неколико тренутака.
— А што би се, човече, враћао?
Нушић дубоко уздахну.
— Мислио сам да сам ја видео све. Да после мог времена нема више шта да се измисли. Али ово што данас гледам… то више није сатира.
Застаде.
— Ово је конкуренција.
Свети Петар спусти грал са амброзијом.
— Толика, да ми се од смеха и џигерица преврће. А ја горе седим беспослен. Грехота.
Настаде тишина.
Свети Петар се замисли.
„Коме је овде, у ствари, досадније? Њему или нама?“
Отвори једну дебелу небеску књигу на којој је писало:
Правилник о привременом враћању сатиричара међу живе.
Испод наслова је стајала само једна реченица:
„У изузетним случајевима, здрав разум има право жалбе.“
Свети Петар слегну раменима.
— Добро, Брано. Иди.
— Стварно?
— Ваистину Брано, само, немој после да кажеш да те нисмо упозорили.
Ukoliko želite da pomognete u radu ovog portala možete donirati na sledeće brojeve žiro računa
OTP BANKA:
Ili uplatama na paypal: ana.t.stojkovic@gmail.com: