Archive for Festival prvoizvedenih predstava

Predstava Mati

Posted in KULTURA with tags , , , , , on November 27, 2025 by zooncoolion

Futuristička režija dekonstrukcije kosovskog mita utkana u dodir modernog

Piše: Ana Stojković

Predstava ,,Mati” pobednica Viminacijum Festa u kojem su učestvovali dramski umetnici iz zemlje i regiona, odigrana je na daskama aleksinačkog pozorišta u okviru 13. Festivala praizvedbe.

Ansambl koga čine glumci: Biljana Nikolić, Jovana Đorić, Marija Marić, Ema Petrović, Jelena Vukićević, Natalija Jović, Stevan Zdravić, Ivan Blagojević i Ivan Ćirić odneli su na ovom prestižnom festivalu nagradu “Viminacijum maximus.”

Kostime i scenografiju kreirala je Irina Somborac, dok je za scenski govor bila zadužena Nataša Ilić.

Po motivima teksta ,,Kosovski mit” Svetlane Slapšak reditelj Marko Torlaković radi adaptaciju teksta, autorsku muziku, kao i scenografiju.

Iako su se uhvatili stavljanja na scenu jako kompleksne istorijske dekonstrukcije ,,Kosovskog mita” prožetog sadašnjim pitanjem istog, reditelj hrabro spaja nespojivo.

U ispovestima glumaca reditelj pokušava da na jedan moderan način izrežira tekst Svetlane Slapšak, prateći istorijat porodice Hrebeljanović unoseći elemente današnjice i svakodnevnog života aktera Kosovskog boja koji su bili državnici i diplomate nakon istog.

Prošlost i budućnost u sadašnjem trenutku kada smo svedoci večitog balansiranja Srbije među stranim silama.

Predstavljena i izrežirana atmosfera na dvoru kneginje Milice koja nakon Kosovskog boja ostaje bez muža Lazara i diplomatskim odnosima balansira između turskog vazalstva jer udaje ćerku za sultana, anketiranoj publici se nije dopala.

Prema podeljenom mišljenu publike u jednoj od ispovesti glumca, naš narod je predstavljen kao genocidan.

Mišljenja su jako podeljena, te smo na kraju pitali doktora istorije, Dragana Aleksića, šta on misli o predstavi kao neko ko ovu tematiku drži u malom prstu.

,,Sinoćna predstva ,,Mati” reditelja Marka Torlakovića je neuspeli pokušaj dekonstrukcije ,,Kosovskog mita.” Početak je obećavajući. Poziva se na istorijske sadržaje, na tumačenje Petra Tomca, vojnog istoričara. Neumesno je bilo da se osvrće da li je on bio Hrvat jer je on bio vojni istoričar 50-tih i 60-tih godina.

Problem počinje kada se istorijska istina, koja se neminovno zbog nedostatka izvora meša sa svetom, pokuša da se dekonstruiše i da se da lično viđenje, konkretno sa Bajazitom i njegovom suprugom i ćerkom kneginje Milice, Oliverom.

Takođe, poziva se na komad jednog engleskog režisera iz sedamnaestog veka, savremenika Vilijema Šekspira, koji je tu vezu video kao ljubavnu, iako je ta veza bila neprimerena i predstavljala je politički brak.

Majka je udala ćerku za ubicu njenog oca i svog muža. Englesko tumačenje je da je tu nastala ljubav, što je u istoriji nepoznato. Drugo, osavremenjavanje i povezivanje ,,Kosovskog mita”, događaja oko Kosovskog boja i događaja s kraja 14. veka pokušano je da se nadoveže na događaje iz perioda iz 1999. godine. Taj deo je potpuno neuspešan jer mi ne vidimo poruku” – kaže za naš portal doktor Aleksić.

Na kraju, ostaje na publici da malo više pažnje posveti proučavanju istorije srpskog naroda te donese konačan sud o samoj predstavi. Futurističkoj režiji dekonstrukcije kosovskog mita utkanoj u dodir modernog.

Ukoliko želite da pomognete u radu ovog portala možete donirati na sledeće brojeve žiro računa:

Dinarski: OTP Banka 325930070548544149

Devizni: OTP Banka 5354815101112201

Ili uplatama na paypal: ana.t.stojkovic@gmail.com

Dodeljene nagrade na 10. Festivalu prvoizvedenih predstava u Aleksincu

Posted in KULTURA with tags , , on December 4, 2022 by zooncoolion

Žiri 10. festivala prvoizvedenih predstava u Aleksincu, koji je radio u sastavu: dr Miroslav Radonjić, teatrolog, član , dr Milivoje Mlađenović, teatrolog, član i Biljana Nikolić, glumica, predsednica, na završnoj sednici održanoj 26. novembra 2022 godine zaključio je da je izbor predstava u takmičarskom programu koji je načinio selector Goran Ibrajter pružio aleksinačkoj publici odnegovanog ukusa, zbirku estetski vanredno vrednih prvoizvedenih pozorišnih događaja nastalih u našim pozorišnim centrima. Najveća vrlina predočenih predstava jeste modernost i dotok svežih teatarskih ideja. U tematskom pogledu zajednička osobina ovogodišnjeg izbora je presipitivanje problema identiteta koji je nametnuo i slogan festivala ,,U traganju za samim sobom”.

Sagledavajući umetničke domete predstava u takmičarskoj selekciji, Žiri je doneo sledeće odluke:

-da se nagrada „Dušan Duka Jovanović“ za najboljeg mladog glumca dodeli NIKOLI MIJATOVIĆU za ulogu Klaudija u predstavi DEČKO IZ POSLEDNJE KLUPE Huana Majorge u režiji Tijane Vasić, Narodnog pozorišta „Toša Jovanović“ iz Zrenjanina. Nikola Mijatović je demonstrirao izuzetnu osetljivost za sve nijanse kompleksnog lika učenika Klaudija.

-da se nagrada za najboljeg glumca dodeli DANIELU KOVAČEVIĆU za ulogu Hermana u predstavi DEČKO IZ POSLEDNJE KLUPE Huana Majorge u režiji Tijane Vasić, Narodnog pozorišta „Toša Jovanović“ iz Zrenjanina. Gradeći ulogu profesora Hermana Daniel Kovačević je vešto uspeo da izbegne zamke neodoljivog stereotipa koji nameću uloge moćnih i autoritativnih likova.

-da se nagrada „Olga Ivanović“ za najbolju glumicu dodeli ALEKSANDRI ARIZANOVIĆ za ulogu u predstavi FLEKE Tijane Grumić u režiji Juga Đorđevića, Kraljevačkog pozorišta. Aleksandra Arizanović je pokazala raskoš svog talenta u dočaravanju verodostojnosti ove setne lirične poeme o odrastanju.

-da se specijalna nagrada za kolektivnu glumačku igru dodeli glumačkom ansamblu predstave POSLEDNJE DEVOJČICE Maje Pelević u režiji Kokana Mladenovića, Pozorišta „Deže Kostolanji“ iz Subotice. Ekspresivna, dinamična i energična glumačka virtuoznost kompletnog ansambla čini jedan od najupečatljivijih kvaliteta subotičke predstave.

-da se nagrada za najbolju režiju dodeli KOKANU MLADENOVIĆU za režiju predstave POSLEDNJE DEVOJČICE Maje Pelević, Pozorišta Deže Kostolanji iz Subotice. Kokan Mladenović je predstavu „Poslednje devojčice“ režirao kao dramsku simfoniju i globalnu metaforu naše sumračne civilizacije.

-da se nagrada za najbolju predstavu dodeli Kraljevačkom pozorištu za predstavu FLEKE Tijane Grumić u režiji Juga Đorđevića. Emotivna, crnohumorna i nostalgična pozorišna priča o večno aktuelnim fenomenima života i smrti zaokružena je inventivnim rediteljskim rešenjima i snažnim glumačkim izrazom.

-da se nagrada “Slobodan Selenić” za najbolji dramski tekst dodeli TIJANI GRUMIĆ za dramu FLEKE u režiji Juga Đorđevića, Kraljevačkog pozorišta. Pisana iz perspektive deteta, drama “Fleke” ima lirsku fakturu u kojoj se izvanredno smenjuju vedri, setni, nežni, asocijativni nizovi dramski potentnih slika.

Ukoliko želite da pomognete u radu ovog portala možete donirati na sledeće brojeve žiro računa:

Dinarski: OTP Banka 325930070548544149

Devizni: OTP Banka 5354815101112201

Ili uplatama na paypal: ana.t.stojkovic@gmail.com

Hvala

Predstava ,,Dečko iz poslednje klupe”

Posted in KULTURA with tags , , , on November 25, 2022 by zooncoolion

Piše: Ana Stojković

Treće večeri Festivala prvoizvedenih predstava nastupio je zrenjaninski teatar ,,Toša Jovanović” sa predstavom ,,Dečko iz poslednje klupe”. Tekst je napisao Huan Majorga, španski dramski pisac, čija su dela prevedena i izvođena na najznačajnijim evropskim scenama. Predstavu je režirala Tijana Vasić.

Dečak iz poslednje klupe je autsajder, napuštena mlada osoba koja dolazi iz disfunkcionalne porodice. Kroz predstavu on pokušava da nedostatak te ljubavi pronađe u drugoj porodici. Upravo zbog toga, često iz svoje poslednje klupe posmatra druge ljude, njihove odnose, sreću i mašta da uđe u njihove kuće i živote.

Ovaj dramski tekst prati prožimanje literarnog žanra u odnosu između dečaka i profesora. Klaudio, glavni junak, u sebi nosi dar za pisanje koji će se slučajno otkriti i pomoću kojeg će pokušati da nađe sreću. Njegov profesor, zaluđeni nastavnik književnosti, kroz predstavu, iščekuje svaki njegov napisani rad i tumači ga u skladu sa sopstvenim raspoloženjem i doživljajem napisanog teksta. Nekada je tekst dobar, nekada je on brutalna slika dečakovih osećanja prema porodici koju opisuje i potajna želja da uđe u njihov svet. Profesor poput Joneska u predstavi ,,Lekcija” pomalo i muči dečaka ispravljajući ga na svakom narednom sastanku zahtevajući od njega da ne unosi osećanja, ne prikazuje realno ono što oseća prema drugoj porodici jer bi se neko iz te porodice možda našao povređenim.

Da li je talenat za pisanje prokletstvo ili dar, podsticaj ili prepreka u životu jednog mladog spisatelja pratimo kroz predstavu ,,Dečak iz klupe” sa nadom da će profesor postati malo blaži prema ovom kreativcu. Međutim, stvari se tokom predstave i te kako komplikuju.

,,Komad otvara mnoga važna i aktuelna pitanja. Ne bavi se samo odnosom učenika i profesora već govori o ponašanju roditelja prema deci, braku i partnerstvu, drugarstvu. Samim tim priča je kompleksna, obuhvata više elemenata i može se sagledavati iz nekoliko uglova. Ljudi danas, kada gledaju neki komad, imaju želju da se poistovete sa junacima, situacijama, problemima, a mi smo se trudili da im na najbolji način prikažemo ovu priču i dočaramo ono što je zapisano u Majorginom delu.” – reči su rediteljke Tijane Mašić.

Delo ,,Dečak iz klupe” nije nepoznato. Doživelo je i ekranizaciju. Fransoa Ozon adaptirao ga je u film ,,U kući” i osvrće se na pitanje odgovornosti koju imaju ljudi.

Glumci predstave Danijel Kovačević, Sanja Radišić, Nikola Mijatović, Dejan Karlečik, Milan Kolak i Nataša Ilin čine ekipu mladih i uigranih glumaca koji izvode ovu predstavu. Za scenografiju predstave bila je zadužena Mina Miladinović, kostimografiju Blagovesta Vasileva a za kompoziju Ana Krstajić.

Ukoliko želite da pomognete u radu ovog portala možete donirati na sledeće brojeve žiro računa:

Dinarski: OTP Banka 325930070548544149

Devizni: OTP Banka 5354815101112201

Ili uplatama na paypal: ana.t.stojkovic@gmail.com

Hvala

Deveti festival Prvoizvedenih predstava u Aleksincu

Posted in KULTURA with tags , , , , , , , , , , on November 24, 2021 by zooncoolion

Predstava ,,Upotreba čoveka”

Tekst: Ana Stojković

Drugog dana devetog festivala Prvoizvedenih predstava, na sceni aleksinačkog pozorišta, izveden je pozorišni komad ,,Upotreba čoveka“, po romanu Aleksandra Tišme.

Dramatizaciju teksta izneli su Tvrđava Teatar u saradnji sa Novosadskim pozorištem, Grad Teatrom Budva i East West Sarajevo. Dvočasovno izvođenje s pažnjom je pratila aleksinačka publika, koja je jedva dočekala festival. To se moglo zaključiti po ovacijama nakon predstave. Nedelja pozorišnog festivala prošle godine izostala je zbog pandemije.

Boris Liješević  koji je predstavu režirao, oprobao se i kao glumac noseći u predstavi lik Roberta  Kronera. Tih, sveden, produhovljen, mogao bi biti čak i glumac. U predstavi Jevrejin. Verin otac. Vera koju tumači glumica Sara Simović, pohađa časove nemačkog, zajedno sa još nekoliko kolega. Njen otac, bogati je trgovac koji nakon smrti oca dolazi u Novi Sad ne bi li nastavio posao u trgovačkoj radnji. Radnja predstave dešava se tokom Drugog svetskog rata.

Scena je skoro potpuno prazna. Nekoliko stolica i par odevnih predmeta. I veliki sivi zid. Kao loš znak. Nečeg što tek dolazi.

Liješević glumaču ekipu razigrava dinamično. Ne pada vam teško što nema spektakularne scenografije. Pratite tešku priču odigranu u razmacima kroz ples glavnih junaka.

Položaj Jevreja tokom Drugog svetskog rata bio je nehuman. U prividu zaklonjenosti od terora, porodica se nada da ih nacisti neće dirati u Novom Sadu.

Vera želi da ode i skloni se daleko. To joj ne uspeva, već sa celom porodicom biva deportovana u Aušvic 1943.godine.

Dehumanizacija čoveka, sterilizacija, podavanje SS vojnicima kako ne bi bila bičevana, strahote gasne komore, nagost tela i ćelavost glave ispričane su kroz Verin monolog. Valjda nas reditelj nije hteo ,,ubiti“ prikazujući na sceni nacistička dela, već svu strahotu preneo u rečenice. Možda da zamislimo.

Vera, jedina preživela strahote logora, biva promenjena dramatično nakon Aušvica. Gubi smisao. Postaje prostitutka. Uvučena u još jedan horor zvani Komunistička partija.

Prema njenim rečima, iz jednog kaveza ušla je u drugi.

Rat ima za cilj da upotrebi čoveka za vlastite ciljeve. Svi likovi predstave koji su izvedeni na scenu, nakon rata bivaju ili ubijeni ili osakaćeni. Kao i njen prijatelj koji završava u invalidskim kolicima. Otac ne preživljava ni prvi dan logora. Ostali nestaju u ratu. Vera ostaje potpuno sama. Brutalno silovana, osiromašena, ponižena, kako od strane nacista tako i od strane partije u koju ulazi, bori se sa smislom.

Predstava postavlja pitanje da li nakon terora i obesmišljavanja čoveka kao individue u kolektivnom mehanizmu rata, uništenja njegove svrhe i dehumanizacije koja nosi skamenjenost duše, bolje prerezati vene u kadi, ili nastaviti život sa traumom. A opet, kako se ne boriti za život kada je on najači čovečji nagon?

Mir na zemlji bez strahota rata iznedruje civilizovanog pojedinca, rat od njega pravi zloglasni mehanizam. Borba za život u takvim uslovima obesmišljava život, onakav kakav bi on trebao biti.

Liješević nam kroz ples glumaca pokazuje da život treba nastaviti i kada je najteže. Životna koreogafija može biti bolna, ali svakako neophodna u plesu sa vukovima. Neverbalna dinamika traumom istrošenenog tela, funkcijom plesa dobija smisao, iako obesmišljen i nag. Osakaćen, u invalidskim kolicima on još diše. U Verinim rukama, on još postoji.

https://www.zazzle.com/store/oneclickandbuy

Ukoliko želite da pomognete u radu ovog portala možete donirati na sledeće brojeve žiro računa:

Dinarski: OTP Banka 9891137003896720

Devizni: OTP Banka 5354815101112201

325930070548544149

Ili uplatama na paypal: ana.t.stojkovic@gmail.com

Hvala