Futuristička režija dekonstrukcije kosovskog mita utkana u dodir modernog
Piše: Ana Stojković

Predstava ,,Mati” pobednica Viminacijum Festa u kojem su učestvovali dramski umetnici iz zemlje i regiona, odigrana je na daskama aleksinačkog pozorišta u okviru 13. Festivala praizvedbe.
Ansambl koga čine glumci: Biljana Nikolić, Jovana Đorić, Marija Marić, Ema Petrović, Jelena Vukićević, Natalija Jović, Stevan Zdravić, Ivan Blagojević i Ivan Ćirić odneli su na ovom prestižnom festivalu nagradu “Viminacijum maximus.”

Kostime i scenografiju kreirala je Irina Somborac, dok je za scenski govor bila zadužena Nataša Ilić.
Po motivima teksta ,,Kosovski mit” Svetlane Slapšak reditelj Marko Torlaković radi adaptaciju teksta, autorsku muziku, kao i scenografiju.

Iako su se uhvatili stavljanja na scenu jako kompleksne istorijske dekonstrukcije ,,Kosovskog mita” prožetog sadašnjim pitanjem istog, reditelj hrabro spaja nespojivo.
U ispovestima glumaca reditelj pokušava da na jedan moderan način izrežira tekst Svetlane Slapšak, prateći istorijat porodice Hrebeljanović unoseći elemente današnjice i svakodnevnog života aktera Kosovskog boja koji su bili državnici i diplomate nakon istog.
Prošlost i budućnost u sadašnjem trenutku kada smo svedoci večitog balansiranja Srbije među stranim silama.
Predstavljena i izrežirana atmosfera na dvoru kneginje Milice koja nakon Kosovskog boja ostaje bez muža Lazara i diplomatskim odnosima balansira između turskog vazalstva jer udaje ćerku za sultana, anketiranoj publici se nije dopala.
Prema podeljenom mišljenu publike u jednoj od ispovesti glumca, naš narod je predstavljen kao genocidan.

Mišljenja su jako podeljena, te smo na kraju pitali doktora istorije, Dragana Aleksića, šta on misli o predstavi kao neko ko ovu tematiku drži u malom prstu.
,,Sinoćna predstva ,,Mati” reditelja Marka Torlakovića je neuspeli pokušaj dekonstrukcije ,,Kosovskog mita.” Početak je obećavajući. Poziva se na istorijske sadržaje, na tumačenje Petra Tomca, vojnog istoričara. Neumesno je bilo da se osvrće da li je on bio Hrvat jer je on bio vojni istoričar 50-tih i 60-tih godina.
Problem počinje kada se istorijska istina, koja se neminovno zbog nedostatka izvora meša sa svetom, pokuša da se dekonstruiše i da se da lično viđenje, konkretno sa Bajazitom i njegovom suprugom i ćerkom kneginje Milice, Oliverom.
Takođe, poziva se na komad jednog engleskog režisera iz sedamnaestog veka, savremenika Vilijema Šekspira, koji je tu vezu video kao ljubavnu, iako je ta veza bila neprimerena i predstavljala je politički brak.
Majka je udala ćerku za ubicu njenog oca i svog muža. Englesko tumačenje je da je tu nastala ljubav, što je u istoriji nepoznato. Drugo, osavremenjavanje i povezivanje ,,Kosovskog mita”, događaja oko Kosovskog boja i događaja s kraja 14. veka pokušano je da se nadoveže na događaje iz perioda iz 1999. godine. Taj deo je potpuno neuspešan jer mi ne vidimo poruku” – kaže za naš portal doktor Aleksić.
Na kraju, ostaje na publici da malo više pažnje posveti proučavanju istorije srpskog naroda te donese konačan sud o samoj predstavi. Futurističkoj režiji dekonstrukcije kosovskog mita utkanoj u dodir modernog.




