Archive for dragan bjelogrlić

FILM: TOMA

Posted in FILMSKE KONTEMPLACIJE with tags , , , , , , , , , on October 20, 2021 by zooncoolion

Boemska rapsodija Tome Zdravkovića

Piše: Ana Stojković

I dok gledamo iskarikiranost i plastičnu facijalnu ekspresiju dovedenu do bizarnosti estradnih umetnika današnjice, svakodnevno opomenuti sa malih ekrana, da su  dekadencija i kraj vrednosti među nama, bioskopske sale puni novo filmsko ostvarenje reditelja Dragana Bjelogrilća ,,Toma”, koji kroz svoje filmove na neki način čezne za boljim vremenima nekadašnje Jugoslavije, kada su vrednosti postojale, kako u kulturološkom, tako i estradnom smislu.

Gledaoci iz bioskopskih sala izlaze sa polupraznim maramicama, uglavnom oduševljeni Bjelogrlićevom ekranizacijom fiktivno biografske priče jednog od ,,najtužnijih” pevača stare Jugoslavije. Film ,,Toma” nesumnjivo je jedan od boljih filmova našeg poznatog reditelja, ali smo se svi tokom odgledanog filma, pitali zašto su kostimografski elementi u filmu, pogotovu perike, tako loše urađeni. Perika Tomine poslednje žene Gordane, frizerke iz Čikaga, koju glumi Sanja Marković, napravljena je toliko loše, da vam to nekako jako smeta, dok gledate film i odvlači pažnju od onih suštinskih stvari u njemu.

Druga stvar koja mi nije ličila na Bjelogrlića, a podsetila na Kusturičine filmove, pogotovu na film ,,Cigani lete u nebo”, je pojava mlade ciganke sa buketom belih ruža, koja se od samog početka provlači kroz film, a tek na kraju filma saznajem koja je zapravo njena uloga u Tominom životu. Te scene svakako su dale  mističnost filmu na jedan neuobičajen rediteljski način, ali na žalost, podsećaju na Kusturicu.

Film ima prelomljenu dramatizaciju već na početku, gde se uporedo prikazuje život Tome Zdravkovića, počevši od njegovog kraja kada se narodni pevač bori sa tumorom, do odlaska u mladalačke dane i selo Pečenjevce gde radi kao pomoćnik u lokalnoj kafani.

Zanimljiv obrt koji daje toplinu filmu je pojava mlade Silvane Armenulić, koju glumi Tamara Dragićević, u Leskovcu, koja na jedan sudbinski način očarava Tomu, a on od prvog susreta želi da je osvoji. Prvenstveno svojom pesmom.

Tamara Dragićević, Silvanu dočarava elegantno, prefinjeno i sofisticirajuće ledeno, koja sa svakom sledećom scenom između njih dvoje, odbija njegovo udvaranje, ali mu na sestrinski način pomaže da bude prisutan na svim značajnijim muzičkim festivalima u zemlji.

Scene pevanja između njih dvoje urađene su potpuno emotivno, dočaravajući duh kafane i boemskog života dvoje estradnih muzičara, još neafirmisanih, ali sa potajnom željom da žive možda neki drugi život.

Taj drugi život svako od njih dvoje živi na autentičan način, boreći se kroz estradu i kafanski život do prvih ploča koje ostvaruju skoro u istom trenutku u filmu.

Milan Marić, koji je publici poznat iz filma ,,Dovlatov”, na jedan sentimentalan način nosi Tominu dušu.  Kostimiran na malo čudnovat način, koji gledaocu ostavlja pitanje loše šminke, izuzetno  glumački prenosi duh narodnog pevača. Tuga u njegovim očima koja je vidljiva kako film kulminira, seta i gubljenje ličnog identiteta kroz kocku u pauzama između nastupa, pisanje pesama u alkoholisanom stanju, boemsko sagledavanje i življenje života, Milan Marić odlično glumi. Tominu krhku i sentimentalnu prirodu, borbu sa tumorom i tugu koja ga prati, a zbog koje i piše najlepše hitove, poput ,,Šta će mi život”, koji posvećuje Silvani do ,,Dotako sam dno života”, ,,Kafana je moja sudbina”, Marić maestralno dočarava kroz film.

Glasovi Ace Pejovića i Suzane Branković, poznatije kao članica grupe ,,Bjuti Kvins”, oživeli su kroz film snažne pevačke sposobnosti glavnog junaka i Silvane Armenulić, skoro do prepoznatljivosti. Tome je najzaslužniji Željko Joksimović koji potpisuje muzičku produkciju u filmu. Aca Pejović oživljava glas Tome Zdravkovića na takav način da u nekim trenucima pomislite da slušate autentični glas jugoslovenskog pevača narodne muzike.

Iako odnos Tome i Silvane nije jedini u filmu, on suštinski  oslikava put ovih narodnih pevača kroz odnos sa drugim pevačima narodne muzike kao što su Lepa Lukić, Tozovac i Kemal Monteno. Reditelj se kroz melodiju filma nije striktno bazirao na narodnim  pesmama već dočarao duh jedne muzičke epohe koja je iznedrila sjajne pevače tog doba.

Izuzetnu erotsku ekstazu film dobija pojavom prve žene Tome Zdravkovića, koju glumi Milena Radulović, a kroz taj odnos dva junaka mogućnost i da se čuje  pesma ,,Dotako sam dno života”, kada Toma saznaje da ga žena vara.

Reditelj se nije puno zadržao na ovakvim scenama već tokom filma  prati emotivan odnos njegove poslednje žene i Tome u Americi, koja na neki način unosi stabilnost u Tomin život koji je degradirao u čoveka omamljenog kockom. Takvom životu suprotstavlja lik njegovog doktora, koga glumi Petar Benčina, koji na jedan elitističan i zreo način pokušava Tomu da vrati porodici i pravim vrednostima. Lik doktora Hadži Petrovića, suprotstavljen je narodskom čoveku, tj.Tomi, ali ga ne sprečava da sa njim izgradi prijateljski odnos. Taj odnos učvršćuje se kada saznaju da je i doktorova žena bolesna od raka, te joj Toma u praznoj kafani, a u dogovoru sa doktorom, priređuje uživo pesmu.

Pesma, ,,Za Ljiljanu” najemotivnjije ekstazira u filmu i predstavlja vrhunac. Scenom koja slama i najčvršću dušu, doživljaj  dubinske  tuge,  Bjelogrlić suštinski prikazuje sadržaj Tominih pesama, ali i ono što one ostavljaju na slušaoca. Bili vi ljubitelj Tomine muzike ili ne, nežnost i toplina krhke i životom izlomljene duše, koja se sluša u Tominim pesmama, neće vas ostaviti ravnodušnim.

Sjajna glumačka ekipa od Milana Marića, Tamare Dragićević i Petra Benčine, svakako je poziv da film pogledate na bioskopskom platnu. Scenario koji potpisuju Dragan Bjelogrlić, Zoran Lisinac, Nikola Pejaković i Maja Todorović obiluje snažnim dosetkama između glavnog glumca i ostalih likova u filmu, a čiji južnjački dijalekat ostaje nepromenjen ni kada on dostiže vrhunac muzičke slave.

Ovo možda nije autentično biografski film, ali svakako fikcija reditelja da život Tome Zdravkovića izmišlja kroz njegovu muziku i snažan kolorit vremena u kome je Toma Zdravković živeo.

Ukoliko želite da pomognete u radu ovog portala možete donirati na sledeće brojeve žiro računa:

Dinarski: OTP Banka 9891137003896720

Devizni: OTP Banka 5354815101112201

325930070548544149

Ili uplatama na paypal: ana.t.stojkovic@gmail.com

Hvala

https://www.zazzle.com/cat_tote_bag-256678187479137795

Film: Nečista krv – greh predaka (2021)

Posted in FILMSKE KONTEMPLACIJE with tags , , , , on September 18, 2021 by zooncoolion

Tekst: Ana Stojković

Ušavši u biskop, očekivala sam da ću na bioskopskom platnu ugledati prelepu i bogatu Sofku iz Stankovićeve ,,Nečiste krvi”. Međutim, radnja filma pomerena je nekih pedesetak godina unazad od 1910. godine kada je knjiga ,,Nečista krv” napisana.

Milutin Petrović, reditelj filma, pompezno nas je uveo u Vranje iz 1850. nekoliko godina pre nego što će se Sofka roditi,  analizirajući duh srpskog društva pre oslobođenja od Turaka koje u toj simbiozi i dalje živi.

Prikazujući Vranje autentičnim koloritom iz tog perioda, reditelj nam dočarava imućnog Hadži Trifuna i njegovu porodicu koji se već na početku filma simbolično bori protiv zla. Prva scena nam to jasno i govori kroz narativ glavnog glumca Hadži Trifuna, koga glumi Dragan Bjelogrić.

Film ,,Nečista krv – greh predaka” zapravo predstavlja studiju likova i njihovih odnosa, prvenstveno okrenutoj položaju žene u srpskoj patrijahalnoj porodici 19. veka.

Umesto maštajuće Sofke koja sanja o budućem mužu, Petrović kroz film analizira lik Tašane koju je Bora Stanković napisao kao svoju drugu knjigu, a počeo da objavljuje 1910. godine u nastavcima.

U filmu, Tašana je udovica Hadži Trifunovog sina, zatvorena u kući ne viđajući ni bela dana, žali se vladiki Mironu na svoj nesrećni život i položaj u porodici u kojoj živi. Taj odnos likova možemo prepoznati u Stankovićevoj ,,Tašani” koja prati lik udovice Tašane, prerano zatvorene udovice nakon smrti njenog muža.

Bora Stanković će u Tašani pokazati sudbinu žene a Petrović je ekranizovati – tragičniju od onih iz narodnih pesama, sudbinu sagledanu kroz prizmu jedne patrijahalne sredine vezane kultom ugleda ,,da se sačuva ime” i da ,,se ne ukalja obraz”.

Svako kršenje tradicionalnih načina ponašanja narušava ukorenjen način života i izaziva teške unutrašnje sukobe. Tako i Tašana biva kažnjena nakon priznanja svoje unutrašnje želje prema vladiki, odbacivanjem od strane istog, a posebno kažnjena nakon ulaska u vezu sa Turčinom. Njeno ime je okaljano i biva osramoćena pred celom društvenom zajednicom.

,,Stanković zapaža psihičke i fiziče promene u njoj, slom njenog bića u tragičnom sukobu sa uslovima koja ona nije u stanju da izmeni, sa svetinjama tradicije koje se ona ne usuđuje da ukalja..”(Velibor Gligorić, Srpski realisti).

Kako piše Danica Petrović, žena je robinja sredine i običaja koji nema prava  na sopstvenu egzistenciju. Pre udaje je očeva, kada se uda postaje supugova, svoje ime ne dobija, kao što ne dobija svoju egzistenciju ni nakon smrti muža. Tada postaje pokojnikova žena. U okviru takve jedne tradicije, svoju tragediju živi Tašana.

Sa druge strane, zatvorenoj Tašani je suprotstavljen lik Hadži Trifunove sestre, koja nasuprot njoj živi  burnim i raskalašnim životom. Svu putenost, maštarije, igranje sa muškarcima i odbacivanjem istih kao istrošenu robu, odlično glumački prikazuje Katarina Radivojević.

Film odiše ljubavnim scenama i odnosima predstavljenim umetničkim kadrovima koji nimalo nisu vulgarni. Maestralno filmsko umeće reditelja Milutina Petrovića.

Ako je Borislav Stanković bio najbolji predstavnik srpskog realizma, onda možemo slobodno reći da je Milutin Petrović, adaptirajući scenario scenariste i reditelja Voje Nanovića, autentični predstavnik realizma novog srpskog  filma koji se svojom grandioznom produkcijom u ovom filmu ne razlikuje mnogo od Holivudskih filmova.

Scene za stolom Hadži Trifunove porodice, prikazane su na tako realističan način da pomislite da ste  zajedno sa njima sedeli na slavi.

Ovde su svi glavni glumci, jer je ovo film studije odnosa u patrijahalnoj vranjskoj porodici 19.veka. Dramski sukobi prikazani su na izuzetan način, a atmosfera Vranja upečatljivo sa duhom južnog dela Srbije u kojem još previru srpsko turski odnosi.

Sva tragedija palanke, zatvorenost i  putenost koja se kažnjava prikazana je na izuzetno filmičan način.

Delo jednog od najvećih jugosloveskih scenarista i reditelja, Voje Nanovića, pionira posleratne kinematografije, koji je u Srbiji bio odbačen tokom 40-tih godina, a koji je ovaj scenario počeo da piše u Americi i koji je bio izgubljen, Milutin Petrović pronalazi u starom studiju RTS- a i dobija ideju da isti ekranizuje.

U filmu ćete pogledati vrhunske glumce srpske kinematografije od Dragana Bjelogrlića, Anđele Jovanović, Nele Mihajlović, Feđe Štuke do Katarine Radivojević koji su za glumačka ostvarenje u ovom filmu već pokupili sve bitne nagrade na filmskim festivalima u Srbiji.

Na Valter film festivalu koji se održava u Mladenovcu, Dragan Bjelogrlić i Katarina Radivojević odnose glavne nagrade za najbolju mušku i žensku ulogu. Tu je nagrada i za najbolji scenario na filmskom festivalu u Vrnjačkoj Banji, kao i niz drugih nagrada na filmskim festivalima. Na filmskom festivalu Palić, festivalu Dunav film festa kao i nagrada za najboljeg glumca Feđi Štukanu za ulogu Kolje na Filmskim susretima u Nišu.

https://www.zazzle.com/zooncoolion_cofee_mug-256608797490822378

Ukoliko želite da pomognete u radu ovog portala možete donirati na sledeće brojeve žiro računa:

Dinarski: OTP Banka 9891137003896720

Devizni: OTP Banka 5354815101112201

325930070548544149

Ili uplatama na paypal: ana.t.stojkovic@gmail.com

Hvala