ZOONCOOLION

Piše i slika: Ana Stojković

Kada ti stavim usne na dlan

Pokušaj da u sazvežđu prsta dodirneš moje ime.

Ono je kratko i milo

Dovoljno da tri slova urežeš u koricu drveta.

Kada ti dodirnem prste

Ne zaboravi da sviraju klavir po tvojoj kosi

Milujući je do češljanja.

Kada te dodirnem pogledom

Ne zaboravi da spektar zeleno smeđe boje

Podseća na buduću sliku u tvom ateljeu.

Kada ti dodirnem ime rečima

Znaj da postojiš u mojim mislima kao kreator mogućnosti.

Ako me pozoveš, a nema me,

Znaj da me kosmogonija unutrašnjosti drži treperavo budnom dok

Zamišljam kako plešemo po kiši.

Ako me tražiš, a nema me

Znaj da sam otišla daleko

Bez pozdrava i suvišnih reči

Noseći sliku o tebi izmišljenom

Negde na Trg Svetog Petra da je prodam.

This entry was posted on January 22, 2024 at 8:51 pm and is filed under PESME with tags Ana Stojković, PESME. You can follow any responses to this entry through the RSS 2.0 feed. You can leave a response, or trackback from your own site.