Grimizni Cvet
Piše: Tihana Petrović
Foto: Ana Stojković

Pade sneg na behar.
Na proleće.
Nebo nečujno plače.
Devojka, žena usnula je.
Orfej iznad lirom tuguje.
Strune noževi u srcu ispisuju ime.
Krv kaplje. Možda prodre u odaje njene.
Na usne spusti ljubavi čestice.
Neka joj grimiz budu.
Cvet miomirisa.
Dragog da podseti da je pristutna.
Da je zemlja tanka nit koja svetove spaja.
Da tmina samo za trenutak prekriva.
Da smrt nije kraj već početak novog pisma.
Tihana Petrović, pesnikinja iz Aleksinca, posvetila je ovu predivnu pesmu našoj dragoj, usnuloj, Mariji Krstev Novak.
Leave a Reply