Archive for Kokan Mladenović

Pozorišni Festival prvoizvedenih predstava u Aleksincu

Posted in KULTURA with tags , , on November 24, 2022 by zooncoolion

Predstava ,,Poslednje devojčice”

Piše: Ana Stojković

Druge večeri Festivala prvoizvedenih predstava u Aleksincu izvedena je predstava ,,Poslednje devojčice” pozorišta ,,Kostolanji Deže” iz Subotice.

Predstavu je režirao Kokan Mladenović prema tekstu Maje Pelević. Komad je premijerno odigran 29. decembra 2021.godine u Subotici.

Da li su žene ,,ništa” ukoliko se ne ostvare kao majke? Gde završavaju bebe surogat majki ako niko zbog pandemije Kovid ne dođe po njih? Šta će postati od tek rođenih beba? Hoće li postati lopovi, kriminalci, nasilnici? Koliko smo spremni da prihvatimo činjenicu da smo u surovom kapitalističkom društvu roba na tržištu?

Scena obojena fabričkim elementima na kojoj nas glumci subotičkog pozorišta glasovno obasipaju operom i provode kroz sva ova pitanja i strahotnost kapitalističkog sistema. Predstava koja je zamišljena kao rok opera, vispreno i nadahuto, razigrano i poletno pravi distinkciju i kontradiktornu poemu teme koje obrađuje. Komad tematizuje kapitalizam koji je uspeo da do te mere prodre u sve pore našeg života i napravi profit od naših želja, nada, emocija, ponašanja i ljubavi, pa čak i roditeljstva.

Komad ,,Poslednje devojčice” inspirisan je razgovorom sa direktorom ukrajinske klinike za veštačku oplodnju vođenim u vreme pandemije. Klinika se našla u situaciji da bogati roditelji ne mogu doći po svoju decu koju su platili, a koju su rodile siromašne surogat majke. Deca prave velike troškove klinici, a direktor klinike govori o njima kao robi. Maja Pelević nas ovim dramskim tekstom upozorava na sve ono pred čim zatvaramo oči.

,,Žena koja nema dete se smatra bezvrednom pa je samim tim spremna na sve da bi se u toj ulozi ostvarila. Idealno polazište ove primodrijalne želje u robu. Deca postaju resurs kao i svaki drugi, nešto nad čim možeš da imaš vlasništvo. Na mestu gde je materica postala fabrika, a dete savršeno upakovani skupi proizvod, počinje ova priča” – reči su Maje Pelević.

Žena se danas ne smatra vrednom ako nema društveno priznanje majke.

Prikaz fabričke atmosfere gde glumci pakuju u kutije decu koja čekaju da budu preuzeta od svojih budućih roditelja, simbolično nas upozorava da su i deca roba u kapitalističkom društvu. Glumci koji nas sa scene gađaju šarenim kuglicama, a koje predstavljaju fetus, kao da nas groteskno opominju da budući fetusi oličeni u kuglicama mogu postati bilo šta i završiti bilo gde. Zanimljiva metafora sperme u obliku konfeta pada na nas. Publika biva obasuta stotinama svetlećih konfeta sa pitanjem gde će ove konfete (spermatozoidi) završiti.

Prema rečima reditelja Kokana Mladenovića komad ,,Poslednje devojčice” postavlja neke od najvažnijih pitanja našeg života, a ono što mu je posebno bilo interesantno jeste stavljanje ovog teksta u formu moderne opere po muzici Irene Popović Dragović.

David Buboš, Timea Filep, Nikoleta Grgić, Boris Kučov, Gabor Mesaroš i Andrea Verebeš uigrano i sa velikim nadahnućem izveli su komad na mađarskom jeziku.

Za klavirsku pratnju bili su zaduženi Arpad Serda i Mate Abraham dok je koreografiju uredila Timea Filep.

Ukoliko želite da pomognete u radu ovog portala možete donirati na sledeće brojeve žiro računa:

Dinarski: OTP Banka 325930070548544149

Devizni: OTP Banka 5354815101112201

Ili uplatama na paypal: ana.t.stojkovic@gmail.com

Hvala

Predstava ,,Aplikacija Voland”

Posted in KULTURA with tags , , , , , on April 8, 2022 by zooncoolion

Internet je Bog

Piše: Ana Stojković

Pozorišni reditelj Kokan Mladenović ne prestaje da nas iznenađuje svojim vrhunskim rediteljskim umećem i još neobičnijim predstavama. Još jedna u nizu, nakon maestralnih predstava ,,Rubište“ i ,,Jami Distrkt“, je pozorišni komad ,,Aplikacija Voland“ prema tekstu dramaturškinje Milene Bogavac koja je juče izvedena na sceni aleksinačkog pozorišta.

Po ulasku u salu zapahnuće vas jak miris tamjana koji je u obliku dima bio svuda na sceni koja je čekala izvođenje ove moderne i nesvakidašnje multimedijalne predstave.

Sa ogromnim maskama na glavama Anđeo, Đavo, Sujeta i Čovek uveli su nas u priču odnosa crkve prema pozorištu u srednjem veku koja u to doba nije nimalo bila naklonjena pozorišnim trupama.

,,Predstava se bazira na srednjevekovnom žanru moraliteta. Moralitet koji se izvodio na ulicama imao je za cilj da postavi problem i da se on na kraju otpetljava javno pred publikom i da se izvede moralna pouka. Mi smo taj novi žanr spojili sa novim tehnologijama tj. sa pitanjem naše slobode i neslobode u virtuelnoj sferi“ – reči su pozorišnog reditelja Kokana Mladenovića.

Komad je rađen u koprodukciji Šabačkog pozorišta i Centra za kulturu Tivat a glumci ove predstave Kristina Pajkić, Jelena Ilić, Miloš Vojnović i Aleksandar Jovanović odličnom i razigranom koreografijom nisu dali predah publici.

Onog trenutka kada su dali zadak gledaocima da na svojim mobilnim telefonima instaliraju aplikaciju Voland i preko nje učestvuju u sam tok predstave pravi spektakl je počeo.

Publika je bez čitanja upozorenja šta aplikacija može sa njhovim podacima  naivno instalirala aplikaciju i celih sat i po vremena aktivno učestvovala u kvizovima, izborima i karaokama. Na aplikaciji postoji i opcija da pozovete Boga, koji će vam se u obliku glumca javiti i odgovoriti na vaša pitanja. Aktivno učestvovanje publike bilo je zaista zabavno sve do trenutka kada je pobedom Đavola na izborima, on rešio da sve podatke iz telefona sa svim audio zapisima, slikama, tekstulanim porukama javno prikaže na video bimu.

Naravno, zapitate se tokom predstave da li je moguće tako nešto i da li je programer koji je softver i napravio zaista kadar da putem aplikacije uđe u vaš tajni svet. Pošto sam na ekranu videla sliku jednog starijeg Aleksinčanina, zaista sam pomislila da su ušli u mobilne telefone prisutnih, ali sam ipak na kraju shvatila da je to samo odličan rediteljski trik Kokana Mladenovića koji je zapravo ovom predstavom pokušao da edukuje publiku da bez pročitanih uputstava ne instalira svaku aplikaciju na svom telefonu ili tabletu jer se sa tim podacima i te kako može trgovati.Vrhunac predstave je svakako bio obeležen prikazivanjem golišavih slika, saobraćajnih nesreća, selfija, dakle svega onoga što ,,moderan“ čovek danas može imati u svom telefonu a tiče se njegovih devijantnih sklonosti. Naravno, bilo je tu i pristojnog sveta ali su nas glumci upozorili na zloupotrebu naših podataka na internetu i skrenuli nam pažnju na sve negativne konotacije interneta u današnjem svetu koji zaista može biti opasan. Komentar jednog mladog dečka nakon predstave je bio da je ,,Ovo previše za jednog petnaestogodišnjaka“.

Predstava između ostalog postavlja pitanja moraliteta u svetu novih tehnologija, pitanje svrhe pozorišta danas u društvu obeleženom tehnološkim razvojem i razvojem veštačke inteligencije. Može li pozorište biti platforma za uspostavljanje novog morala, novih etičkih normi i pravila ponašanja u svetu napuštenom od Boga? Gde umesto reči postoji internet kao beskrajan prostor znanja, informacija i nauke.

Ukoliko želite da pomognete u radu ovog portala možete donirati na sledeće brojeve žiro računa:

Dinarski: OTP Banka 9891137003896720

Devizni: OTP Banka 5354815101112201

325930070548544149

Ili uplatama na paypal: ana.t.stojkovic@gmail.com

Hvala